Nije se još ni slegla prašina oko otkazanog dočeka Dine Merlina na Rivi, a Split je već u novom – još žešćem – obračunu oko novogodišnjeg programa.
Ovoga puta na udaru je Jakov Jozinović, mladi pjevač kojem je zakazan nastup za 31. prosinca.
Građani su odlučili – neće šutjeti.
Peticija koja je eksplodirala
Na Peticije.hr osvanula je inicijativa pod imenom koje sve govori:
“Split pamti! – Otkazivanje nastupa Jakova Jozinovića nakon pjevanja u logoru SPENS i Nišu”
Od gradonačelnika Tomislava Šute traži se trenutačno otkazivanje i stopiranje plaćanja iz gradskog proračuna.
U trenutku objave – preko 1800 potpisa, a cilj je 5000.
I brojka i dalje raste.
Što toliko smeta Splićane? Dva grada, dva grijeha
Sve je krenulo od njegovih nastupa u Srbiji.
Prvo Novi Sad, dvorana SPENS. Mjesto gdje su nakon pada Vukovara 1991. bili zatočeni, ponižavani i mučeni hrvatski branitelji i civili.
Preživjeli logoraši tražili su da se taj koncert otkaže ili makne odande.
Jozinović je – prema navodima iz peticije – ostao gluh na njihove molbe i ipak zapjevao.
Drugo – Niš. I to ne bilo kada, nego samo tri dana uoči 18. studenoga, uoči obljetnice pada Vukovara. Grad u kojem su, kako podsjećaju pokretači, također tijekom Domovinskog rata bili zlostavljani zatočeni Hrvati.
Za potpisnike peticije to nije slučajnost. To je šamar žrtvama.
Najteža optužba: Oliverove pjesme – na najgorem mjestu
Ali ono što je Splićane posebno pogodilo, ono što se u komentarima najviše ponavlja, jest – repertoar.
Jozinović je u Srbiji, kako navode komentatori, pjevao i pjesme Olivera Dragojevića.
I tu je, kažu, pređena crta.
Jer Oliver nikada nije išao pjevati tamo gdje su Hrvati stradali. Oliver je imao stav. Oliver je imao kičmu. Oliver je znao gdje se ne pjeva.
Jedan od potpisnika to je sročio ovako, svojim riječima:
Unatoč priči o ljubavi i pomirenju, pjevanje Oliverovih pjesama baš na takvom mjestu doživljava se kao gaženje svega što je Oliver predstavljao. A Jozinović je, smatraju građani, dovoljno talentiran da mu za uspjeh ne trebaju provokacije ni jeftino skupljanje pažnje na mjestima natopljenim hrvatskom krvlju.
Drugim riječima: nisi morao. Mogao si birati. A izabrao si najgore.
“Neka se ugledaju na Mišu, Olivera, Zečića…”
Ispod peticije nižu se komentari koji najbolje opisuju raspoloženje u gradu:
„Nek se ugledaju na Mišu, Olivera, Zečića, Grdovića… i ne idu pjevat u Srbiju”
„Tko ne poštuje hrvatske svetinje i žrtve nije dobro došao”
Pokretači poručuju da bi otkazivanje bio čin poštovanja prema žrtvama i logorašima, a ne čin mržnje.
Riva se plaća novcem građana
I tu dolazimo do ključnog pitanja.
Doček na Rivi ne plaća nitko privatno. Plaća ga Grad Split. Plaćaju ga Splićani.
I Splićani sada pitaju gradonačelnika Šutu:
Hoćemo li svojim novcem nagraditi onoga tko je okrenuo leđa našim logorašima?
Split je grad koji pamti. Grad koji je uvijek stajao uz Vukovar, uz branitelje, uz svoje žrtve.
Split ne zaboravlja. Split pamti.