Tribina Srpskog privrednog društva Privrednik, na kojoj su uz Miru Bulja sudjelovali Dalija Orešković i Arsen Bauk pod moderatorskom palicom Saše Kosanovića, pretvorila se u poligon za još jedan pokušaj izjednačavanja agresora i žrtve, ali i u demonstraciju ideološkog sljepila onih koji u simbolu petokrake i dalje odbijaju vidjeti razaranje Vukovara.
Hrvatski branitelji kao jedini istinski antifašisti
Miro Bulj je bez okolišanja otvorio najbolniju ranu hrvatske moderne povijesti, podsjetivši prisutne da su Ratko Mladić i Veselin Šljivančanin na svojim kapama nosili upravo zvijezdu petokraku dok su sravnjivali hrvatske gradove sa zemljom. Na provokaciju moderatora koji je, tražeći “hrvatski fašizam”, pokušao relativizirati srpsku agresiju, Bulj je uzvratio vojničkom logikom: “Nije nitko iz Hrvatske išao napadati Niš, nego je napadnut Vukovar.”
Gradonačelnik Sinja jasno je definirao tko su stvarni antifašisti modernog doba – to su hrvatski branitelji koji su se suprotstavili srpskom fašizmu i onima koji su pod krinkom “oslobađanja” sijali smrt od Škabrnje do Vukovara.
Šutnja na Porfirija i smijeh u studiju
Posebno zategnuta atmosfera nastala je kada je Bulj prozvao kolege iz oporbe, Bauka i Orešković, zbog njihove šutnje na javne istupe patrijarha Porfirija i snimke na kojima se veličaju četnički koljači. Dok je moderator Kosanović pokušao opravdati Porfirija tvrdnjom da je on “samo otvarao usta, ali nije pjevao”, Bulj je oštro presjekao tu obranu neobranjivog.
„Saša, ne možeš obraniti ono što se ne može obraniti“, poručio je Bulj, naglasivši dvostruke kriterije koji vladaju u dijelu hrvatske politike i medija – gdje se HOS-ovci problematiziraju, dok se petokraka Šljivančanina i četničko pjevanje relativiziraju ili prešućuju.
Logika ’91. godine: Između crvene zvijezde i francuskog dragovoljca
Vrhunac rasprave dogodio se u trenutku kada je Bulj doveo Arsena Bauka pred zid, tjerajući ga da izabere stranu u najtežim trenucima hrvatske povijesti. Postavio je pitanje koje razotkriva svu dubinu ideološkog sukoba u Hrvatskoj: s kime bi Bauk stao na stranu 1991. godine – s onima koji su nosili petokraku poput Šljivančanina ili s francuskim herojem Jean-Michelom Nicolierom?
Iako je Bauk u studiju potvrdio da bi mu suborac bio Nicolier, Bulj je poentirao završnim udarcem, podsjetivši da je na jednoj strani bila upravo ta petokraka koju ljevica i danas brani, dok je na drugoj strani, onoj koja je branila Hrvatsku, stajao pozdrav “Za dom spremni” na rukavima najsrčanijih branitelja.
Ova tribina još je jednom potvrdila da Miro Bulj ostaje beskompromisan u obrani istine o Domovinskom ratu, ne dopuštajući da se agresija zamaskira ideološkim floskulama o “antifašizmu” onih koji su rušili Hrvatsku.
Nacionalnoplus