Piše: Ivica Granić
Najprije je otužni kvazi-liberal Hrebak, na daljinsko upravljanje Andreja Plenkovića iz Indije, lupio napudranom šakicom o stolić i dreknuo ‘e sad je dosta’, slijedom čega su se svi komarci u prostoriji razbježali.
HSLS egzistira s realnom potporom od niti jedan posto, nekada ozbiljna stranka sada je svedena na lokalnu razinu Čazme i Bjelovara, a na zadnjim izborima kvazi-liberal je (uvjerljivo) prošao jer, gle čuda, HDZ nije imao svoga gradonačelničkog kandidata. Naravno da je onda logično i da trčiš na sjednice pod koronom, bilo što da gazda poželi ti moraš biti tu.
HSLS u državnom sustavu temeljem koalicije ima desetine članova ubačenih u razne službe, ministarstva i sl. i samo glupan može pomisliti kako bi kvaz-liberal sve to stavio na kocku zbog nekakvog slavonskog pjesmuljka u Komletincima.
Jadno je zvati se liberalom, glumatati okolo, a biti potrčko na daljinski, i to na prvi poziv.
Sad komedija ide dalje. Kao i mnogo puta ranije, Gazda u igru baca Jutarnji, kronično ovisnog o državi, koji radi možda i najodvratniju kampanju u novije vrijeme, odstrijel se temelji na nacionalnosti jednog roditelja, ili tek djeda, te zavičajnoj pripadnosti.
Ono, odrastao u Odžaku. Niže ne može! Čak i za Jutarnji ovo je probijanje dna.
Osim dijela kvazi desnice, nekoliko otužnih liberala, hajku naročito, zbog ‘ustaštva’, podržava i ekstremna jugoljevica, Možemo i slični, temeljem analogije pišu se pamfleti o ‘hrvatskom Šešelju’ i dr. Bome se čudna ekipa našla u istoj misiji.
Hajke su mi odvratne općenito, posebno ovako niske. Sad neki tikvani u priču bacaju i mogućnost Dabrinog sudjelovanja u svemu kao agenta srbijanske BIA-e. E to je tek tvrdnja, moj sokole, očekujem u narednim danima nepobitne dokaze da Dabro šljaka i za Mosad, i za MI6, a bome mu ni Hamas nije mrzak. STASI je ugašen, srećom po Dabru, nimalo ne sumnjam kako bi Jutarnji odavno izišao s fotkom Dabre i nepoznatog Nijemca kako neformalno ćaskaju u stakleniku Esplanade. Onaj ‘Tricikl’ iz WW2 nije mu ni do koljena.
Kako ne bi netko pomislio nešto drugo, inače tog Dabru nikada u životu nisam vidio, riječ nikada nismo prozborili, nemamo zajedničke interese i jako sam toj grupaciji zamjerio sve što je dovelo do podjele i kasnijeg raspada DP-a, gdje je on odigrao naročito značajnu ulogu. Ali hajke su mi oduvijek odvratne.
Jadno je do koje mjere novinarstvo može biti srozano, čitam i nevjerujem kako (potpisani) novinar s ponosom fotografira grob Dabrovog djeda, i ostatka obitelji, sve ispisano ćirilicom, te podredno gura ‘veliko otkriće’ i difamaciju kako je riječ – o Srbima. Ono, ej, Srbin je. Da, i lijepi Milorad šuti, ni njegov glasić, valjda zbog šuškanja Andrejevih eurića, nešto se ne čuje, čini se kako se ipak selektivno može i po Srbima, ako je u višem interesu. A ni Dabro nije bogzna neki Srbin, tek u tragovina, tako da šteta i nije velika. Ah, te hrvatske sheme… sheme i dileme. Ni vrag to sve ne bi pohvatao.
P.s. naklon do poda A. Plenkoviću, s ovakvom lijevom oporbom, i općenito političkim protivnicima, premijer može biti dokle mu se prohtije. Bez sumnje je riječ o jedinom pravom domaćem političaru od formata, sa svima njima on se, jednostavno rečeno, zaje*ava. Što i nije teško.