Piše: Suzana Pavlović
Prošli vikend i skoro cijeli tjedan na izmaku bila je aktualna prometna nesreća slavonskog lovca i ministra obrane Maria Banožića. Svojevrsni zavjet šutnje opčinio je oporbu i tek su pojedini javno izrazili sućut obitelji držeći se opravdanja kako se svakome može dogoditi kao pijan plota.
Neki su zastupnici u vrijeme iznošenja kontradiktornih informacija u medijima bili zabavljeni Hajdukom ili trivijalnim objavama na društvenim mrežama bez javnog značaja. Ispunilo se proročanstvo da će se time baviti u radne dane. Možda su kalkulirali kako bi se njihov istup mogao tumačiti u javnosti i medijima te da ne uvrijede obitelj pokojnika kojim bi dobili etiketu lovaca na političke bodove. Uz pametan tzv. PR pristup i mudro uobličene izjave mogli su se očitovati o okolnostima nesreće i ponuditi podršku obitelji koja nije morala biti novčana poput one iz Hrvatske demokratske zajednice bez uvrede pokojniku i bližnjima s činjeničnim stanjem.
Izostankom snažnije reakcije oporba je pomogla premijeru i njegovoj sviti. Nastavilo se ublažavanje i banaliziranje činjenica oprečnim informacijama u javnosti s ciljem njenog zbunjivanja i empatiziranja s počiniteljem. Razvodnjavala se patnja obitelji naslovima moguće cifre odštete za smrt člana. Bolno i mučno. Političari mogu obilaziti kolege na odjelu intenzivne njege gdje se strožije ograničava kada je tamo neki “smrtnik”.
Odvjetnica ministra koji je žurio izjavila je kako su ga mediji osudili iako postoji pretpostavka nevinosti dok se krivnja ne dokaže i kako su bezobzirni dok je još u bolnici. Nije se zapitala gdje je obzir prema obitelji pokojnika zbog lovca formuliran kao izraz sućuti u okviru pristojnosti. Svi su krivi osim onoga tko je uzeo život čovjeka, a što bi se u državi učinkovitog i “zdravog” pravosuđa brzo dokazalo i presudilo kako dolikuje i bez medija s točnim ili netočnim informacijama i “presudama”. Odvjetnici nije sporna aktivacija da mu porezni obveznici šest mjeseci isplaćuju puni iznos, a ostalih šest mjeseci pola iznosa plaće da prst ne mora pomaknuti. Hrvati su se tako za više njih pobrinuli čak i kad su završavali u zatvoru poput inkriminiranog bivšeg petrinjskog gradonačelnika nakon potresa. Odvjetnica je zaključila kako nema mogućnosti utjecanja na svjedoke jer ima prijelome i ne može se kretati. Zaboravila je telefone i druga sredstva komunikacije s kojima ne morate fizički obilaziti ljude i one koji bi to moguće činili u njegovo ime jednako kao što su prvi dan nudili “pomoć” obitelji. Dobro je imati brižnu i obzirnu zakonsku zastupnicu koju vjerojatno obični građanin ne može priuštiti.
Plenković je uspio donekle umiriti dio javnosti novim dužnosnikom i utišati stranačku frakciju o čijem se postojanju nagađalo neko vrijeme.
Sjednica saborskog Odbora za obranu o novom ministru je praksa kada se on naknadno imenuje u Vladu i premijer ga sam predstavlja Odboru, a zastupnici mu mogu postavljati pitanja na koja je dužan odgovoriti što ipak nije propisno činio.
Zastupnica Vidović Krišto je konstatirala da im se od korupcije uši ne vide, ali sad je moguće samo naziranje vrha tjemena koliko su ogrezli te odlučne akcije Državnog odvjetništva kao pijuna vlasti nema i ne zna se kad će. Umjesto da se Anušić bolje izjasnio o zaštiti i sigurnosti građana u nestabilnim geopolitičkim okolnostima, naglasio je profit proizvodnje oružja usprkos protivljenju vojsci na granicama zbog migranata. Čemu će služiti veća ulaganja u resor obrane, opremljenija i moderniziranija vojska ako ne čuvanju državne granice i opstojnosti? Novac za takvu opremljenost se odnekud mora namaknuti čemu će građani također poslužiti kao “kasice prasice” za takve namjene. Ozbiljna država mora imati ozbiljnu, moderniziranu i sposobnu vojsku, ali je to nedorečeno.
Ipak je na čelu Vlade osoba koja je u ratu bila anemična i nesposobna za obranu domovine, pa je razumljivo da su on i poltroni manjkavih znanja na tom polju. Strateški dokumenti su strateški manje bitni, biti će to, nije žurba.
Tema sjećanja na Vukovar i kolona svela se na sve manje pijeteta stradalima, nestalima, onima koji su tako postali osobe s invaliditetom i obiteljima koje ne znaju gdje su im najmiliji. Sredstvo prepucavanja svih politikanata daleko od pravih političara na osjetljivu temu. Premijer se na osvrnuo uz poznatu hvalu kako je Vukovaru pomognuto “nizom vrlo konkretnih mjera” i “konzistentno” zaboravljajući kako je to regija s najvećim iseljavanjem na razini države unatoč “pomoći”.
Osudio je “nedorasle” političare koji preko Vukovara žele profilirati svoje stranke i samo HDZ može polagati monopol jer oni koji su se ogradama, štićenim kolonama i zaštitarima osigurali od vlastitog naroda trebaju tamo biti dobro dočekani i profilirani. Onaj koji dijeli jednu Hrvatsku na dvije i koji je kreator razdora u društvu je govorio o podjelama. Drugi neozbiljni, nekulturni, politička sitnež i egzibicionisti, iako mu je Zekanović prvak egzibicionizma, nemaju što tamo tražiti i pričati. Čudo je politička krupnež u koaliciji koja svoje zločine još uvijek krije.
Po izvješću Policijske uprave Osječko-baranjske županije, jučer je podnesena kaznena prijava temeljem osnovane sumnje iz rujna 1991. na području Općine Kneževi Vinogradi gdje je jedan naoružani pripadnik specijalne jedinice milicije zlostavljao i imao namjeru usmrtiti maloljetnika u čemu su ga spriječili lokalni stanovnici. Notorni SDSS državni tajnik poznat po ekološkoj katastrofi u Osijeku je iz tog mjesta, pa je sumnjivo kako mu to dosad nije bilo poznato ili zna dobro čuvati tajne sunarodnjaka. Ovaj sunarodnjak nije dostupan hrvatskim vlastima. Ratni neprijatelji pokazali su slogu s SDSS-om kao jedna poluga vladajuće većine.
SDSS sutra neće bacati vijenac u Dunav, ali će to iskoristiti u špilu karata “ugroženosti”, pa nisu valjda uzalud pljeskali nedavno “vođi”?
Gospodari su poletjeli visoko, ali tko visoko leti, nisko pada čak i s uvredama na osobnoj razini i doslovnom shvaćanju onog “iznošenje prljavog veša” čime su izvađene prljave gaće dok država i građani tonu sve dublje u ponor.
Sutrašnja obljetnica Vukovara okupiti će ministre, saborske zastupnike i dužnosnike koji se jednom godišnje sjete počasti do iduće godine koji nisu odgovorili jesu li spremni odreći se dnevnica za put tamo i pomoći u liječenju dječaka Karla Magaša na poziv vukovarskog branitelja i bivšeg logoraša srpskog logora Predraga Mišića.
Očito odlasci na počast imaju cijenu i debeli obraz.