Prema posljednjim službenim podatcima Eurostata i Ministarstva unutarnjih poslova, u Hrvatskoj se trenutačno nalazi oko 30 tisuća ukrajinskih izbjeglica. Kada se zagrebačka, jadranska i slavonska šetališta malo pažljivije pogledaju, slika koju nude ulice u potpunoj je suprotnosti s ratnim stradanjem koje svakodnevno gledamo na ekranima.
U spolnoj strukturi ovih izbjeglica gotovo polovicu čine žene, malodobne djece je ostatak, dok je muškaraca oko 17 posto. Kada se ta brojka stavi u kontekst, dolazimo do podatka od otprilike pet tisuća punoljetnih muškaraca, od kojih je najveći dio upravo u najboljoj radnoj i vojno sposobnoj dobi.
Tko zapravo bježi iz ratom zahvaćene zemlje?
Statistika Eurostata otkriva vrlo zanimljivu demografsku sliku. Među izbjeglim ukrajinskim državljanima općenito je vrlo malo muškaraca iznad 64 godine — oni u pravilu ostaju u Ukrajini. Ukupne brojke pokazuju kako od 4,43 milijuna izbjeglih u zemlje Europske unije muškarci čine 27 posto.
Među njima je oko 14 posto muškaraca u dobi od 18 do 34 godine, dok više od 25 posto svih izbjeglica čine vojno sposobni muškarci u dobi od 18 do 64 godine. Udio starijih od 64 godine iznosi tek zanemariva dva posto.
U Hrvatskoj pak najveći broj pridošlica koristi privremeni smještaj i prima izdašnu novčanu pomoć od hrvatske države. Uz to, ukrajinski državljani bez ikakvih posebnih dozvola mogu slobodno ući na domaće tržište rada, a osigurani su im zdravstvena skrb i školovanje. Ipak, ono što najvišebode u oči svakom prolazniku jest impozantan broj vozila s ukrajinskim registarskim pločicama i to redom viša i skupocjenija klasa automobila koja krstare hrvatskim prometnicama.
Institucije šire ruke: Nema podataka o tvrtkama, nekretninama ni vozilima
Zabrinuti ovakvim stanjem na terenu, uputili smo službene upite nadležnim institucijama — Ministarstvu unutarnjih poslova te Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije — s jasnim pitanjem vode li evidenciju o poslovnim i imovinskim aktivnostima ukrajinskih državljana u našoj zemlji.
Odgovori koji su uslijedili potvrđuju ono na što mnogi već dugo upozoravaju: sustav jednostavno ne zna tko i što radi.
Hrvatske ceste pune su automobila s ukrajinskim pločicama, ali službena evidencija o njihovom točnom broju ne postoji. Isto tako, nadležna tijela nemaju pojma koliko je ukrajinskih državljana u Hrvatskoj dosad osnovalo trgovačkih društava ili preuzelo već postojeće tvrtke, preko kojih se vrlo lako mogu kupovati nekretnine bez stroge kontrole fizičkih osoba.
Jedini konkretan podatak koji smo uspjeli dobiti odnosi se na strogo zakonski reguliranu kupnju nekretnina od strane fizičkih osoba.
“Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije zaprimilo je u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2022. do 9. rujna 2026. ukupno 522 zahtjeva ukrajinskih državljana za davanje suglasnosti ministra… Od toga je u istom razdoblju izdano 411 suglasnosti, dok je 111 predmeta u radu”, stoji u službenom odgovoru ministarstva.
Međutim, kada je riječ o poslovnom carstvu i osnivanju firmi, iz Ministarstva pravosuđa stiže nevjerojatan alibi:
“U odnosu na pitanje koliko je ukrajinskih državljana osnovalo trgovačko društvo u Hrvatskoj navodimo kako sudski registar u upisnim podacima ne vodi podatak o državljanstvu osnivača trgovačkog društva. Slijedom navedenoga, nismo u mogućnosti ostaviti podatak o broju osnovanih trgovačkih društava kojima su osnivači ukrajinski državljani.”
Dok hrvatski građani jedva spajaju kraj s krajem pod teretom inflacije, a tisuće radno sposobnih muškaraca iz zemlje pogođene ratom uživaju sve pogodnosti socijalne države, voze luksuzne automobile i nesmetano okreću kapital, resorna ministarstva se skrivaju iza administrativnih rupa i nedostatka evidencije. Postavlja se legitimno pitanje: tko ovdje zapravo koga pravi ludim?
Nacionalnoplus/Ivana Palatin