Dok se cijela Hrvatska u studenom s pijetetom prisjeća žrtava Vukovar, Škabrnja i svih palih za slobodu, a zastave se spuštaju i sjećanja produbljuju — iz državne blagajne istodobno odlaze milijunski iznosi za tvorevine koje umjesto pomirivanja i izgradnje zajedništva često djeluju kao instrumenti podjela i političke trgovine.
Naime, prema izvješćima o financiranju manjinskih zajednica, u razdoblju 2019‑2022 iz centralnog proračuna RH na programe obrazovanja i kulture nacionalnih manjina uloženo je više od 8,6 milijuna eura.
To pokazuje da sredstva postoje — no ne postavlja se pitanje samo koliko, nego kako i kome se ti iznosi usmjeravaju.
Za razliku od toga, u isto vrijeme hrvatski branitelji‑povratnici, obitelji poginulih i ranjenih često traže priznavanje, poštovanje i sredstva koja se ne pojavljuju jednako brzo niti jednako vidljivo.
Primjera radi, stranka Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) prema izvješću o financijama za 2019. godinu imala je prihode oko 320.000 eura i prikazala je 14.000 eura gubitka.
Taj iznos je najvećim dijelom vezan uz članstvo i donacije — ne obuhvaća pak ukupna sredstva i infrastrukturne pogodnosti koje manjinske udruge i mediji uz nju kroz proračunske linije ostvaruju.
A kada se pogledaju udruge i mediji koje su u praksi povezani s tim okvirom — poput tjednika Novosti i kulturnog društva Prosvjeta — javnost zahtijeva jasnoću: koliko točno novca dolazi iz državnog proračuna, kako je raspoređen, koji su pokazatelji učinkovitosti.
Baš suprotno, — ono što izaziva posebnu nervozu je vrijeme kada se mnoge njihove manifestacije održavaju: upravo u studenome — mjesecu kada je emocionalna i moralna pažnja hrvatskog naroda usmjerena prema sjećanju na Domovinski rat i žrtve – a ne prema političkim igrama i privilegijama. U trenucima kada se u Hrvatskoj pale svijeće, dalmatinske i slavonske ulice pune su zastavama i pjesmom, netko na druge adrese šalje drugačiju simboliku.
Taj kontrast — između žrtve i privilegije, između zahvalnosti i političkog oportunizma — ne može biti ignoriran.
U isto vrijeme dok se legitimiraju povlaštene linije financiranja za manjinske medije i udruge (ponajprije pod okriljem Pupovčevog kruga i koalicijskih partnera), zamijećeno je i niz incidenata na terenu: skupine koje dolaze u turističkim sezonama, orgijastični skupovi, provociranja u ime tradicije, upotreba ćiriličkog pisma u mjestima gdje je rat i dalje rana – sve to budi osjećaj nepravednog tretmana kod velikog dijela hrvatskog pučanstva. I dok si postavljamo pitanje zašto se baš tada i tamo ti programi manifestiraju, moramo zahtijevati i odgovor na pitanje tko ih financira i ko im dopušta da u javni prostor Hrvatske uvode sadržaje koji razaraju, a ne grade.
Država mora odgovoriti na sljedeće točke:
Zašto ne postoji potpuna transparentnost u financiranju manjinskih organizacija i medija – kome, koliko i pod kojim uvjetima se dodjeljuje novac?
Zašto se sredstva dodjeljuju bez jasnih rezultata koji mjere doprinos jačanju zajedništva, a ne političke instrumentalizacije?
Zašto, u trenucima kada se u Hrvatskoj kroje rezovi, smanjuju prava branitelja‑Hrvata i obitelji, još uvijek postoje privilegirane linije financiranja za one koji plastično sliče političkom biznisu?
I konačno — zašto se kulturne manifestacije manjinskih zajednica organiziraju u vrijeme najveće emotivne osjetljivosti Hrvata, bez vidljive koordinacije s nacionalnim institucijama sjećanja?
Domoljublje nije mržnja. Domoljublje je obrana dostojanstva onih koji su za ovu zemlju ginuli i koji još uvijek žive s posljedicama rata. Domoljublje je zahtjev da država prema svima bude pravedna — i to ne samo prema jednoj manjini, već prema svima. Kad privilegije postanu normalne, a sjećanje zaboravljeno, naša kolektivna odgovornost propada.
Zar napokon već nije dosta Pupovčevih lekcija i naše su žrtve zaslužile bolji tretman. Vrijeme je da se poštovanje Domovinskog rata, hrvatskih žrtava i nacionalnog dostojanstva stavi ispred političkih interesa i privilegija manjinskih lidera.
Hrvatski narod ima pravo znati tko, koliko i zašto dobiva sredstva — i država ima dužnost štititi temeljne vrijednosti svoje povijesti. A prikaz ovih financija je tek na znanje onom što je bilo prije nekoliko godina, sada je vjerujem itekako MNOGO više….
Dražen Prša, NacionalnoPlus