U trenucima kada otok Rab ispisuje nove, ponosne stranice svoje povijesti, odajući priznanje umjetniku kojeg hrvatski narod godinama nosi na rukama, ponovno su se, po dobro prokušanom i davno preživljenom receptu, aktivirali oni kojima svako glasno isticanje domoljublja zvuči kao izravna prijetnja.
Gradsko vijeće Grada Raba, na inicijativu Domovinskog pokreta i pod vodstvom predsjednika vijeća Tomislava Matošića, donijelo je odluku koja nije ništa drugo nego zrcalna slika volje naroda – Marko Perković Thompson proglašen je počasnim građaninom.
No, umjesto dostojanstvenog prihvaćanja demokratske procedure, svjedočili smo već viđenom teatru: lijevo orijentirani oporbeni vijećnici, nesposobni prihvatiti činjenicu da se Hrvatska budi, kukavički su napustili sjednicu prije samog čina glasovanja. Taj bijeg od odgovornosti nije uspio utišati glas većine, ali je jasno pokazao tko se boji istine o vrijednostima Domovinskog rata i identitetu koji Thompsonove pjesme neustrašivo promiču.
Orkestrirana hajka: Kad se “antifašizam” koristi kao bat za domoljube
Lavina nezadovoljstva koja je uslijedila nakon ove odluke nije slučajna. Udruga antifašista Raba, uz svesrdnu i očekivanu podršku nevladine organizacije VeDRA, pokrenula je sramotan verbalni rat protiv pjevača koji je na oltar domovine stavio svoj talent u najtežim danima njezina opstanka. Njihova priopćenja, prepuna teških i neutemeljenih optužbi za “adoraciju ustaštva” i “revizionizam”, nisu ništa drugo nego pokušaj kriminalizacije čitavog jednog razdoblja hrvatske povijesti.
Za te dežurne kritičare, Thompsonov opus – koji odiše kršćanskom vjerom, ljubavlju prema rodnoj grudi i zaštitom obiteljskih vrijednosti – predstavlja “blasfemiju”. Ovakve izjave izravna su pljuska milijunima vjernika i hrvatskih branitelja koji u Thompsonovim stihovima pronalaze snagu i ponos. U ovu se ideološku hajku uključila i operna pjevačica Dunja Vejzović Crnković, koja je teatralno odlučila vratiti svoju titulu počasne građanke.
Kao da se njezina umjetnička veličina na bilo koji način umanjuje time što dijeli priznanje s čovjekom čija je “Bojna Čavoglave” stajala kao neosvojiva mentalna utvrda protiv agresora dok su drugi šutjeli.
Neporecive činjenice: Trijumf struke i neviđeno zajedništvo naroda
Dok se po društvenim mrežama i opskurnim udrugama širi retorika o “nepopravljivoj šteti ugledu grada”, zbilja na terenu govori sasvim drugim jezikom. Thompsonov legitimitet nije upitan – on je zacementiran krvlju, znojem i suzama branitelja, ali i masovnom potporom mlađih generacija.
Njegov status najpopularnijeg hrvatskog izvođača potvrđen je nebrojeno puta, od mitskog skupa na zagrebačkom Hipodromu pred pola milijuna duša, do rekordnih rasprodanih koncerata diljem Hrvatske i dijaspore.
Ono što kritičare najviše boli jest činjenica da Thompsonov rad dobiva i formalnu potvrdu struke. Ovogodišnji trijumf na dodjeli nagrade Cesarica, gdje je pjevač pomeo konkurenciju i kući odnio čak četiri nagrade, dokaz je da kvaliteta i emocija probijaju sve ideološke barijere. Čak je i državni vrh, predvođen premijerom Plenkovićem, jasno podvukao crtu: povijesne budnice iz vremena obrane od velikosrpske agresije nitko neće dirati niti sankcionirati.
Rab kao svjetionik hrvatskog ponosa
Proglašenje Marka Perkovića Thompsona počasnim građaninom Raba stoga nije tek puki politički čin ili “jeftino politikantstvo”, kako to žele prikazati gubitnici povijesnih procesa. To je čin ispravljanja nepravde i odavanje poštovanja umjetniku koji je ostao dosljedan sebi i svom narodu.
Rab više nije poligon za tiho brisanje nacionalnog identiteta, već grad koji ima hrabrosti i časti reći – Thompson je naš, jer je hrvatski! Svi pokušaji blaćenja ovog priznanja samo su dokaz da je odluka Gradskog vijeća bila nužna, pravedna i iznad svega – duboko domoljubna. Istina se ne može sakriti, a pjesma koja slavi slobodu ne može se utišati.
NACIONALNOPLUS