Nakon što je policija uhitila dekana Geodetskog fakulteta Almina Đapu i profesora Boška Pribičevića koji se sumnjiče za zlouporabu u aferi na Geodetskom fakultetu, krenule su brojne rakcije.
Ono što nije direktno povezano s ovim slučajem, a svakako je potrebno izvojiti je reakcija doc. dr. sc. Vlatke Vukelić, povjesničarke, koja je izdvojila svoj slučaj ali i svo licemjerje, ako se akterima dokaže krivnja, jer kako piše, zarađivati na ljudima oštećenima i lišenima svake humanosti u potresu je čin protiv čovječnosti.
Nisam od ljudi koji se nabacuju blatom kada “kola krenu nizbrdo”, no zaista je ponekad šutnja najbolja poruka, a čekanje, iako mučno razdoblje, najbolji plan.
Možda sam imala podatak na vrijeme, a možda je sve jedna velika slučajnost. Kako se ovaj predmet uopće tiče mene (uz činjenicu da je riječ o članu akademske zajednice!?). Uvaženi profesor, bivši dekan Geodetskog fakulteta bio je jedan od glavnih organizatora “skidanja” moje točke s dnevnog reda sjednice sveučilišnog Senata u travnju ove godine. Tada se kroz raspravu na širem rektorskom kolegiju služio najnevjerojatnijim tvrdnjama, zaključcima i karakterizacijama, a koliko imam podatak, govorio je nešto o sramoti, moralu i slično.
Imao je i neke dodavače u ovoj akciji, koja je po stanovitu gospodu završila kao uspješna. Lišena argumenata, logike i zdrave pameti, “akcija” je polučila utjecaj, stvorila osjećaj nelagode i nesigurnosti te je točka dnevnoga reda s potvrdom mog dekanskog izbora “skinuta”.
Trebalo je sačekati neko vrijeme i iako sam danas izabrana dekanica kojoj je onemogućen mandat, kući sam, nakon posla, na svome kauču, dok je moj progonitelj na manje ugodnom mjestu. Ne zbog mene, nego zbog nekih drugih sumnji. Zbog mene ga nitko nije pozvao na odgovornost.
No gdje hrvatske institucije zakažu, neke druge ne zakažu. Ovo je samo osobni osvrt i odgovor onima koji su se pitali zašto šutim. Ne zato što nemam što reći, već zato što znam tko ima “grom” u svojim rukama.
O apsolutnom licemjerju, ako se akterima dokaže krivnja, nemam pristojnih komentara. Zarađivati na ljudima oštećenima i lišenima svake humanosti u potresu je čin protiv čovječnosti. Da apsurd bude veći, ja sam iz Siska i dio kuće mi je srušen u potresu…ne znam je li ovo pravda ili što je, ali danas imam i potvrdu svoje moralne pobjede.