Piše: Pero Kovačević
Bilo je to jednom kada je negdje u neko selo došao stranac.
Znao je da tamo živi na tisuće majmuna. I tako je seljanima ponudio 10 dolara za svakog majmuna kojeg će za njega uhvatiti.
Seljani su sa oduševljenjem primili ponudu stranca i odmah krenuli u lov.
Čovjek je onda od njih otkupi stotine majmuna koje su ulovili, a kad se broj majmuna malo smanjio seljaci su ih prestali loviti.
Stranac je stoga podigao svoju ponudu i seljanima ponudio 20 dolara za svakog majmuna.
Seljani su bez oklijevanja ponovnom krenuli u lov.
Broj majmuna još se smanjio i ljudi ponovno su se vratili ka poljoprivredi. Čovjek je zato ponudu povećana na 25 dolara ali s vremenom ostalo je vrlo malo majmuna tako da je bilo
gotovo nemoguće naći još kojeg.
Čovjek je tada najavio novu ponudu. Za svakog majmuna seljacima je ponudio 50 dolara. U isto vrijeme on je morao zbog posla otputovati i za kupnju majmuna ovlastio je svog pomoćnika.
Kako šefa nije bilo, seljacima je dao ponudu pomoćnik:
“Vidite sve ove majmune u kavezima koje je prikupio moj šef.
Prodajem vam ih za 35 dolara a kada se šef vrati u selo, možete mu ih prodati po 50 dolara za svakog.”
Seljani su se stvarno organizirali. Prikupili su sve svoje uštede i otkupili sve majmune.
Nikad više nisu vidjeli ni čovjeka ni njegov pomoćnika, ostalo je samo sve puno majmuna.
Sada ćete možda bolje razumjeti priče o dionicama, privatizaciji, hipotekama i bankama kojih zadnje godine ima sve više.
Možda će vam biti lakše razumjeti priče kako je Hrvatska pokradena, ali sam siguran da će vam biti jasno da je to priča o majmunima.