Hrvatski cestovni teretni prijevoz, ta ključna kretnica domaće robne razmjene i gospodarstva, proživljava najteže dane od osamostaljenja.
Razapet između dramatične volatilnosti cijena energenata, sve strožih regulatornih pritisaka i globalnih opskrbnih lanaca koji više ne rastu stabilno već pucaju kroz stalne cikluse šokova, sektor se suočava s neprijateljem kojeg je sam stvorio – potpunim egzodusom radne snage.
Najveće i najteže ograničenje daljnjeg rasta cestovnog prijevoza danas je isključivo dostupnost vozača. Kako upozorava Hrvatska udruga poslodavaca, upravo cestovni prijevoz na svojim leđima snosi najveći teret fleksibilnosti i prilagodbe u vremenima gospodarske nestabilnosti, dok europska industrija raste sporije nego prije desetljeća. No, tko će upravljati tim kamionima, pitanje je na koje mjerodavni godinama zatvaraju oči.
Gorki paradoks na papiru: Hrvatska gora i od susjedstva
Podaci koji stižu s terena zvuče gotovo nevjerojatno i predstavljaju pljusku u lice domaćem radniku. Trošak rada u sektoru cestovnog prijevoza raste brzinom od 11,4 posto, a kontinuirani rast bruto plaća i administrativno podizanje minimalnih plaća stvaraju golem pritisak na poslodavce i sve ostale platne razrede.
Unatoč tome, struktura primanja na terenu ostala je u prošlom desetljeću. Hrvatska dnevnica za rad na terenu iznosi sramotnih 30 eura – i nije se pomaknula s mjesta još od 2019. godine, potpuno oglodana inflacijom.
Usporedba sa susjedstvom i zapadnom Europom otkriva razmjere ove ekonomske kapitulacije. Dok u Hrvatskoj vozač prima tek 30 eura, u Bosni i Hercegovini terenska dnevnica iznosi 50 eura, u Sloveniji vozači dobivaju 80 eura, dok u Austriji ona doseže čak 90 eura. Potpuno je neobjašnjivo, nelogično i dugoročno neodrživo da je dnevnica u Hrvatskoj toliko niža nego u Bosni i Hercegovini.
Iz udruge Convoy, koja okuplja vozače kamiona iz cijele Hrvatske, otvoreno potvrđuju ove crne brojke. Ističu kako je domaća dnevnica među najnižima na kontinentu, dok istovremeno troškovi života na cesti divljaju. Posebno su pogođeni oni vozači koji su plaćeni “po turi”, jer im hrana i osnovni troškovi života na putu gutaju veći dio ionako skromne zarade.
Kriza koja guta Europu: Gdje su nestali hrvatski šoferi?
U ovom trenutku na hrvatskim cestama nedostaje više od tri tisuće profesionalnih vozača kamiona. Iz udruge Convoy napominju da se ova agonija pogoršava iz godine u godinu jer većina osposobljenih, iskusnih domaćih vozača logično bira odlazak preko granice zbog znatno većih plaća. Naše kamiondžije masovno preuzimaju volane u Njemačkoj, Italiji, Nizozemskoj, pa čak i preko oceana, u Kanadi.
Hrvatska, doduše, nije jedina u problemu, ali njezina je pasivnost gora. Prema službenim procjenama, na razini Europske unije nedostaje gotovo pola milijuna profesionalnih vozača, a predviđanja govore da bi do 2028. godine ta brojka mogla eksplodirati na zastrašujućih 745 tisuća.
Sama Njemačka vapi za 130 tisuća vozača, zbog čega tamošnji špediteri vrše brutalan pritisak na vladu u Berlinu kako bi se hitno poduzele mjere spasa.
Upozorenje struke: “I mi smo u Hrvatskoj sustavno upozoravali Ministarstvo prometa na problem kroničnog nedostatka profesionalnih vozača kamiona, ali nas jednostavno nisu doživljavali ozbiljno. Danas taj golem nedostatak pokušavamo nadoknaditi interventnim uvozom radne snage – najviše s područja bivše države te izdaleka, poput Filipinaca i Nepalaca. No, svima je jasno da to nije i ne može biti dovoljno za stabilnost sustava”, oštro poručuju iz sektora.
HUP-ov paket spasa: Kako zaustaviti slom logističkog lanca?
Kako bi se hitno poboljšali uvjeti poslovanja, spasilo domaće dostojanstvo struke i zadržali preostali radnici, Hrvatska udruga poslodavaca izašla je pred Vladu s jasnim i relativno lako provedivim paketom mjera. Umjesto kozmetičkih prepravaka, traži se radikalno redefiniranje dnevnica, što podrazumijeva hitno povećanje tuzemnih dnevnica i modernizaciju pravila o isplatama na terenu kako bi se pariralo stranoj konkurenciji.
Također, nužan je porezni uzlet za ostvarivanje većih neto plaća kroz povećanje osobnog odbitka, snižavanje niže stope poreza na dohodak te proširenje poreznih pragova, čime bi vozačima konačno ostalo više čistog novca u džepu.
Uz financijske poticaje, poslodavci zahtijevaju i hitno suzbijanje sive zone te nelojalne konkurencije kroz dosljednu i rigoroznu kontrolu kabotaže, radnog vremena vozača i tahografa, uz osiguranje jednakih uvjeta pristupa infrastrukturi za sve.
Velik dio reformi odnosi se na infrastrukturu i smještaj, što uključuje otvaranje odmorišta uz autoceste tijekom cijele godine te zakonodavno uređenje pitanja smještaja mobilnih radnika na adresi poslodavca.
Na posljetku, spas se vidi u pomlađivanju struke i programima prekvalifikacije, uvođenju posebnih poticaja za mlade radnike, vraćanju prijašnjih olakšica te smanjenju dobne granice za ulazak u ovu iznimno zahtjevnu profesiju.
Vrijeme za ignoriranje vapaja s asfalta davno je isteklo. Ako država hitno ne prihvati ove mjere i ne omogući vozačima dostojanstvenu zaradu, hrvatski kamioni mogli bi trajno ostati ugašeni, a domaća ekonomija potpuno odsječena od europskih tokova.
Nacionalnoplus