Piše:Dražen Prša
Hrvatska je izborena na žrtvi. Branitelji su u najtežim trenucima pokazali što znači voljeti domovinu – stati pred tenk, ostaviti obitelj, riskirati život, sve za slobodu naroda. Njihova žrtva urezana je u temelje naše države i zato zaslužuje najveće poštovanje. Domoljublje, koje ih je vodilo, nije parola, nego stvarna snaga koja nas je održala.
Ipak, danas svjedočimo apsurdu. Dok se narod ponosi svojim braniteljima, dok se u Kninu na obljetnicama Oluje okupljaju deseci tisuća ljudi, dok se na stadionima i trgovima pjevaju pjesme koje dižu na noge cijelu naciju, postoje oni koji sve to uporno omalovažavaju. U nekim medijima domoljublje se ismijava, branitelji se prikazuju kao teret, a nacionalni simboli svode na predmet rugla.
Posebno je zabrinjavajuće što takvi mediji ne samo da djeluju slobodno – što je u redu i prirodno u demokraciji – nego su pritom obilno financirani državnim novcem. Prema javno dostupnim podacima, samo u proteklim godinama iz proračuna su izdvojeni milijuni kuna za medij koji se sustavno postavlja kao protivnik svega što Hrvatskoj znači ponos: od branitelja do simbola domovine. Riječ je o sredstvima iz Ministarstva kulture i medija, Savjeta za nacionalne manjine i drugih javnih izvora.
Dakle, ispada da hrvatski porezni obveznici, među kojima su i tisuće branitelja i njihovih obitelji, svojim novcem financiraju medij koji ih istovremeno vrijeđa i omalovažava. To nije samo nelogično, to je uvreda zdravom razumu. Jer jedno je sloboda izražavanja, a drugo je korištenje državnog novca za širenje poruka koje otvoreno negiraju i ismijavaju temeljne vrijednosti naroda.
Usporedimo li to s tretmanom udruga proizašlih iz Domovinskog rata ili medija koji afirmativno pišu o braniteljima, razlika je porazna. Dok domoljubni projekti često teško dolaze do skromnih sredstava, drugi – koji djeluju protiv duha zajedništva – redovito dobivaju višemilijunske iznose. To jasno pokazuje da nešto u našem sustavu nije postavljeno kako treba.
Nitko ne osporava pravo na kritiku. Hrvatska je demokracija, i to treba čuvati. Ali jedno je kritizirati, a drugo je sustavno pljuvati po svemu što državi znači identitet. Kritika bi trebala graditi, a ne razarati. A ako već netko želi razarati, neka to radi vlastitim sredstvima, a ne novcem naroda koji istinski voli i poštuje svoju domovinu.
Domoljublje je najsnažnija poveznica među nama. Ono je održalo narod u ratu, ono nas diže u trenucima sportskih i kulturnih pobjeda, ono se osjeća kada tisuće ljudi zajedno zapjevaju „Lijepa li si“ ili kada u Kninu odjekne himna. To je osjećaj zajedništva koji nikakvi novinski tekstovi ne mogu ugasiti.
Zato je vrijeme da kao društvo postavimo jasna pitanja: treba li javni novac ići onima koji negiraju vrijednosti na kojima je država nastala? Treba li država financirati one koji pljuju po braniteljima i simbolima domovine? Ili je krajnje vrijeme da se ta sredstva usmjere u medije, projekte i inicijative koje afirmiraju zajedništvo, kulturu i nacionalni identitet?
Hrvatska je plaćena prevelikom cijenom da bi se danas olako ponižavala. Branitelji su dokaz da domoljublje nije prazna riječ. Na nama je da budemo dostojni njihove žrtve i da konačno pokažemo dosljednost – u politici, u financiranju i u odnosu prema onima koji Hrvatsku vole i onima koji je omalovažavaju.