Linija rasta duga hrvatskog zdravstva više ne sliči na liniju — to je litica. Strmoglava, bez rukohvata. Dugovi domova zdravlja, koji su još 2023. godine iznosili 13,6 milijuna eura, do kraja rujna 2025. narasli su na čak 34 milijuna eura. Rast od 2,5 puta, upozorava Diana Percač iz Koordinacije veledrogerija, dok krivulja bolničkih dugova već debelo probija plafon.
„Rastu eksponencijalno“, kaže Percač i dodaje da je sustav zapravo pukao još 2021. godine – u trenutku kad su veledrogerije ostale bez lijekova. Danas je, paradoksalno, stanje gore nego tada.
Unatoč rastom prihoda od 11 posto, zdravstveni sustav na kraju rujna bilježi ukupni dug od 2,5 milijarde eura, od čega je gotovo 800 milijuna dospjelo. U prvih devet mjeseci ove godine bolnice posluju lošije za čak 38 posto, a specijalne ustanove u minusu i do 271 posto. Gotovo sav dug – 95 posto – otpada upravo na bolničke zidove i hodnike.
„Ravnatelji bolnica nemaju alate da upravljaju. Cijene usluga određuje kupac – HZZO. Sustav se održava na improvizaciji, ne na menadžmentu“, poručuje direktor Udruge poslodavaca u zdravstvu Dražen Jurković.
Brojke koje guše
Prema podacima UPUZ-a, zdravstvene ustanove su u devet mjeseci ove godine ostvarile 3,6 milijardi eura prihoda, dok su rashodi narasli na gotovo četiri milijarde. To znači novi minus od 360 milijuna eura, što je 60 milijuna više nego lani.
Svaki mjesec sustav generira novih 36 milijuna eura duga, a rokovi plaćanja bolnica nalikuju na apsurd: od 250 do 360 dana za opće, te 210 do 280 dana za kliničke bolnice.
Percač nudi slikovitu usporedbu:
„Veledrogerije danas na svojim leđima nose tri Pelješka mosta. Toliko iznosi dug koji im bolnice duguju — 760 milijuna eura.“
Sustav koji stari, pacijenti koji čekaju
Farmakoekonomistica Tereza Šarić podsjeća da su bolnice postale žrtve vlastite iscrpljenosti. U posljednjih deset godina udio građana koji barem jednom godišnje posjete liječnika skočio je sa 79 na 97 posto, a broj dijagnoza po pacijentu s 3,2 na 4,2.
„Ljudi su stariji, bolesniji i sve više koriste sustav“, objašnjava Šarić.
Primarna zaštita gubi dah, a sekundarna – bolnička – nosi teret. Broj posjeta dnevnim bolnicama porastao je sa 1,2 na 1,9 milijuna godišnje, dok broj hospitalizacija stagnira jer je broj kreveta fiksan. „Bolnice nemaju gdje rasti. Jedini način da se uštedi je da se bolesnik što prije otpusti“, kaže Šarić.
Liječnici u brojkama, ali ne i na terenu
Na papiru, Hrvatska je u europskom prosjeku – 4,2 liječnika na tisuću stanovnika. U stvarnosti, raspodjela je sve osim ravnomjerne.
Grad Zagreb ima 7,6 liječnika na tisuću stanovnika, dok Ličko-senjska županija ima 2,9.
„Mladi liječnici bježe u velike centre, periferija ostaje prazna. A ako imamo tri milijuna prekovremenih sati godišnje i još uvijek duge liste čekanja – pitanje je gdje su nam ti doktori“, upozorava Jurković.
Krpanje rupa i obećanja
U pokušaju da se barem djelomično smanji pritisak, država planira isplatu 154 milijuna eura veledrogerijama u sljedeća dva tjedna, najavio je državni tajnik Tomislav Dulibić. Moguća je, kaže, još jedna tranša do kraja godine.
Ministarstvo zdravstva ima plan – smanjiti bolničke zalihe lijekova i ograničiti prekovremene sate na pet posto mase plaća.