Ranko Britvić uporno se predstavlja kao branitelj, moralni autoritet i zaštitnik antifašističkih vrijednosti, a zapravo radi upravo suprotno: svojim izjavama vrijeđa hrvatske branitelje, manipulira poviješću i koristi ratne teme za političku propagandu.
Prozivati Anušića, koji je sa 18 godina bio na bojištu? To je drskost. Ministra Ivana Anušića, koji je kao maloljetnik uzeo pušku i branio Hrvatsku, Britvić optužuje da „stvara podjele“.
To je cinično, nepošteno i uvredljivo. Onaj tko se 1991. doista borio na prvoj crti ima pravo reći kada se nešto radi loše, pogrešno ili protiv osjećaja žrtava Vukovara. Britvić to pravo nema — pogotovo ne u ime svih branitelja.
VeDRA-ina priča o „pomirbi“ je paravan za politički aktivizam
Britvić uporno ponavlja riječi o „pomirbi“, ali njegovi postupci govore suprotno. Jer kad tvrdoglavo i demonstrativno biraš termine za polaganje vijenaca koji će izazvati reakcije — to nije pomirba, nego svjesno izazivanje.
Kad normalnu kritiku proglašavaš „udbom“, „hibridnim ratom“ ili „napadom na antifašizam“ — to nije pomirba, nego propaganda.
Vukovar je simbol žrtve, boli i stradanja. To nije poligon za organizacije koje žele dokazivati „svoju posebnu moralnost“.
Ako je Britviću cilj doista odati počast civilnim žrtvama srpske nacionalnosti, mogao je to učiniti bilo koji drugi dan, na bilo kojoj drugoj lokaciji, bez kamera, bez cirkusa, bez medijskog teatra. Ali nije. Jer pijetet mu nije glavni motiv — nego politička scena.
Britvić govori o antifašizmu, kao da ga netko osporava. Nitko ne osporava antifašizam.
Ali se osporava njegova zloupotreba: da se njime prikrivaju politički interesi, da se njime obezvrjeđuje Domovinski rat, da se njime optužuju branitelji koji govore istinu, da se njime stvara moralna nadmoć nad ljudima koji su ginuli 1991.
To nije antifašizam. To je ideološko trgovaštvo. Napadati branitelje koji su ga spriječili? I to nazvati kaznenim djelom?
Britvić tvrdi da su ljudi koji su ga zaustavili počinili kazneno djelo. Ne — oni su spriječili provokaciju u gradu gdje je svaka rana još živa. To su ljudi koji nose stvarnu bol, ne deklarativnu. Ako ne poštuješ njih, ako ne poštuješ Vukovar, kako možeš govoriti o pomirbi?
Britvić izjavljuje da mu je ministar Anušić „stavio metu“. Ne, ono što je ministar rekao bila je opravdana primjedba, i ništa više.
Smeta Britviću što netko napokon javno kaže da je ono što radi: politički proračunato, vremenski neprimjereno,
emocionalno necjelishodno, suprotno osjećajima obitelji koje su izgubile najmilije
A istina boli.
I na kraju — neka Britvić prestane govoriti u ime branitelja
Najveća manipulacija je upravo ova:
Britvić se predstavlja kao glas branitelja.
A istina je jasna: velika većina istinskih branitelja nema veze s njegovim stavovima. I ne žele da ih on zastupa.
Niti da se u njihovo ime slika, nastupa i politički profitira.
Britviću, ne diraj u svetinje, nije problem antifašizam, nije problem pijetet.
Nije problem komemoracija srpskim civilnim žrtvama.
Problem je zloupotreba — politička, medijska i ideološka. Problem je kada se: provocira Vukovar napada branitelje
napada ministra koji je ratovao kao dijete, manipulira poviješću, koristi bol obitelji za vlastiti PR pozira s jugonostalgičarima koji nikada nisu priznali hrvatsku žrtvu.
I zato je poruka kratka i jasna: Britviću, prestani koristiti hrvatske branitelje kao štit za vlastite političke projekte. Hrvatska je to već prozrela.
Nacionalnoplus/Dražen Prša