Hrvatska politička scena navikla je na oštre retorike, ali posljednji istup Radničke fronte (RF) i njihove istaknute figure Katarine Peović izazvao je digitalni potres koji se ne smiruje. U trenutku kada Bliski istok proživljava najkrvavije dane u novijoj povijesti, podrška RF-a iranskom režimu otvorila je Pandorinu kutiju kontradikcija.
Podrška “otporu” ili potpora ugnjetavanju?
Dok se proklamiraju kao zaštitnici radnika, ženskih prava i stroge odvojenosti crkve od države, RF je u svojoj objavi Iran nazvao „neovisnom civilizacijom koja se neće pokoriti stranom diktatu“. Ovakva retorika, zapakirana u borbu protiv „imperijalizma globalnog sjevera“, potpuno ignorira brutalnu stvarnost na ulicama Teherana i Tabriza.
Činjenice koje RF prešućuje:
Vjerska diktatura: Iran je teokracija u kojoj religija diktira zakone – sušta suprotnost sekularizmu koji RF zagovara u Hrvatskoj.
Krvavi prosvjedi: Od prosinca 2025. iranski režim silom guši pobunu vlastitog naroda zbog ekonomske propasti; stotine civila stradale su od ruku domaćih sigurnosnih snaga.
Ratni kaos: Od 28. veljače 2026., zajednički udari SAD-a i Izraela pretvorili su regiju u zonu smrti, a civilno stanovništvo bježi pred raketnim salvama.
“Dvolične budale”: Javnost ne prašta
Reakcije na društvenim mrežama bile su, najblaže rečeno, nemilosrdne. Građani su brzo uočili logičku rupu veličine Irana u argumentaciji ljevičarske stranke.
-
„A jeste dvolične budale,“ napisao je komentator Ivica, pogađajući u srž problema: „Znači da podržavate sustav u kojemu je religija vrh, koji tlači žene i u kojem je vjerski vođa ujedno i vojni? Pogubili ste kompas, posvađani ste s mozgom!“
-
Mario, drugi komentator, osvrnuo se na geopolitički aspekt: „Niti sam za SAD, niti za Izrael. Ali Iran je predvodnica islamskog fundamentalizma, neprijatelj europske civilizacije.“
Paradoks Katarine Peović
Najveći upitnik stoji iznad same Katarine Peović. Bivša saborska zastupnica, koja je karijeru izgradila na kritici klerikalizma u Hrvatskoj i borbi protiv utjecaja Crkve na politiku, sada se našla u poziciji da brani režim koji je utjelovljenje svega protiv čega se u domovini bori.
Pitanje koje ostaje visiti u zraku nakon ovog „udarnog“ istupa je jasno: Je li mržnja prema zapadnom imperijalizmu toliko jaka da je ljevica spremna zažmiriti na oba oka pred teokratskom represijom?