Dok država, prema njezinu evanđelju, srlja u propast, samo su njezine vizije realne, ispravne i spasonosne. No, je li to doista rješenje ili samo još jedna epizoda političkog nadrealizma?
Čudnovati paradoks bezgrešnosti u lokvama grijeha
Cijeli ovaj igrokaz ima duboko bizarnu notu. Gledati Mirelu Ahmetović kako s propovjedaonice u Saboru prokazuje „Plenkovićev mafijaški, uništavački idiotizam“ (citirajući građane, naravno, da se operu vlastite ruke) u najmanju je ruku čudno. S jedne strane, ona precizno pogađa živac naroda. Njezine riječi o umirovljenicima kojima cijela mirovina odlazi na režije i hranu, te o strahu od „prokletog siromaštva“, bolno su točne. To nisu statistike; to je gola, surova hrvatska stvarnost. Kad citira građanina koji pita treba li vjerovati premijeru ili vlastitim očima, ona daje glas onima koje je sustav pregazio.
Ali tu dolazimo do zabrinjavajućeg i čudnog dijela. Ahmetović se postavlja iznad situacije, kao bezgrešna figura koja je pala s Marsa, zaboravljajući da njezina vlastita partija vuče repove teških političkih grijeha prošlosti koji su trasirali put današnjem stanju. Dok se predstavlja kao zaštitnica potlačenih, njezina rješenja često zvuče kao citati iz istog onog stripa Alan Ford kojeg spominje.
Činjenice i propusti: Gdje „Majka Božja“ gubi tlo pod nogama?
Podržati njezinu dijagnozu je lako, jer su problemi stvarni. No, osuditi njezinu selektivnu sljepoću i jeftini populizam obveza je prema činjenicama:
-
Slučaj zakona i sudbina branitelja: Ahmetović dramatično iznosi priču o branitelju kojemu je falilo 20 dana za mirovinu zbog rigidnog sustava. To je ljudska tragedija. Ali, činjenica je da su upravo administracije s ljevice u prošlosti nerijetko rezale, revidirale i birokratski hladno tretirale prava onih koji su krvarili za ovu zemlju. Koristiti sudbinu oboljelog branitelja za skupljanje jeftinih političkih bodova, dok se istovremeno ideološki često bježi od vrijednosti Domovinskog rata, u najmanju je ruku licemjerno.
-
Ekonomski Alan Ford: Njezina teza da „inflacija nije nastala jer je mali iznajmljivač podigao cijene, nego zbog katastrofalne politike Vlade“ drži vodu samo djelomično. Inflacija je globalni fenomen, uvozni poremećaj potaknut ratovima i tiskanjem novca na razini EU. Tvrditi da bi njezina „vizija“ dekretom zaustavila globalne ekonomske tokove čisti je populizam.
-
Uništenje vs. Alternativa: Proglasiti cijeli sustav „uništavačkim idiotizmom“ bez ponuđenog egzaktnog, matematičkog i provedivog plana za tu „zdravu ekonomiju koja ne ovisi samo o turizmu“ opasno je igranje s emocijama očajnih ljudi. Lakše je mahati crnom knjigom nego napisati bijelu knjigu realnih gospodarskih rješenja.
Vizija koja zabrinjava
„Sve će ovo trajati dok konačno s vlasti ne smijenimo taj… idiotizam.“
Ova završna rečenica, prepuna destiliranog gnjeva, zapravo otkriva najveću opasnost. Ahmetović nudi viziju u kojoj je rušenje jedini program, a njezina nepogrešivost jedini jamac boljeg sutra. Država u svemu ide u krivom smjeru – i to je dijagnoza oko koje će se mnogi složiti gledajući cijene u trgovinama. No, jesu li njezine vizije doista jedine ispravne?
Hrvatska ne treba političke mesije ni samoproglašene „Majke Božje“ koje se kupaju u lokvama tuđih i vlastitih političkih grijeha, nudeći pravednički gnjev umjesto konkretnih reformi. Ako je istina doista iz stripa Alan Ford, onda se moramo sjetiti one legendarne: „Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti.“ A SDP s ovakvim nastupima nudi samo dobar show, dok rješenja i dalje ostaju zaključana u nekim drugim knjigama.
Nacionalnoplus