Ono što se već godinama događa u kuloarima Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) odavno je prestalo biti pitanje pukog estetskog odabira ili „umjetničke slobode“. To je postala institucionalna sramota, otvoreni šamar u lice hrvatskim braniteljima, obiteljima poginulih i svima onima koji drže do povijesne istine. Najnoviji rezultati natječaja HAVC-a, na kojem je u prvom dijelu godine podijeljeno čak 3.720.000 eura, ogolili su poraznu stvarnost do kosti: za međunarodni filmski projekt „Vukovar“ Jakova i Dominika Sedlara izdvojeno je točno – nula eura. Nula centi. Ništa.
U isto vrijeme, dok za Vukovar nema ni mrvica s proračunskog stola, za nastavak komedije „Svadba 2“ redatelja Igora Šeregija – filma čija se radnja vrti oko ljubavne priče između Hrvatice i Srbina – HAVC je hladnokrvno iskrcao nevjerojatnih 950.000 eura. Ako tome pribrojimo i 850.000 eura koje je prvi dio tog filma već dobio, dolazimo do frapantne cifre od gotovo dva milijuna eura za jednu te istu matricu, dok se epopeja o obrani Hrvatske gura pod tepih.
Kamo to vodi? Sustavno zatiranje istine pod krinkom „prioriteta“
Ova odluka nije tek birokratski propust; ovo je jasan pokazatelj smjera u kojem se namjerno i sustavno vodi hrvatska kulturna politika. Postavlja se legitimno i bolno pitanje: tkud to vodi i u čijem interesu radi institucija koja se financira novcem hrvatskih građana?
Kako je moguće da na 35. godišnjicu kalvarije i okupacije Vukovara, priča o gradu heroju za HAVC predstavlja „sekundarnu stvar“? Producent filma Dražen Majstorović otvoreno je za HRT prenio objašnjenje iz HAVC-a – odlučili su da postoje „važniji i prioritetniji projekti“. Za njih je, dakle, u godini velike obljetnice, od vukovarske bolnice i sudbine Jeana-Michela Nicoliera važniji nastavak banalne komedije. To je više od sramote. To je svjesno odricanje od vlastitog identiteta i namjerno ignoriranje tema koje su stvorile modernu hrvatsku državu.
Apsolutni šok za producente: Odbijeni unatoč svjetskim potencijalima
Ovo nije prvi put da se ekipa koja pokušava progurati istinu o Domovinskom ratu na velika platna suočava sa zidom u HAVC-u i Ministarstvu kulture i medija. Prethodni film iz planirane trilogije, „260 dana“, koji je temeljen na potresnoj i istinitoj priči te ga je u kinima pogledalo više od 84.000 gledatelja, također je bio odbijen.
„Za nas je bio apsolutni šok kada smo odbijeni. Mi smo s filmom ‘260 dana’ aplicirali na HAVC u trenutku kada je film već bio snimljen i vidljiv. Tražili smo tek 232.000 eura za postprodukciju. Čak se i oskarovka Anne Dudley zaljubila u film i bila spremna za minimalan iznos odraditi kompletnu glazbu. Htjeli smo iskoristiti tu nevjerojatnu priliku da Hrvatska dobije svjetski relevantan film, ali nismo prošli. Na kraju smo se financirali privatno“, ogorčen je producent Majstorović.
Ista sudbina sada je zadesila i „Vukovar“, projekt koji je zamišljen kao vrhunska međunarodna filmska priča koja bi napokon, nakon 35 godina šutnje i filmskog amaterizma, na točan, ozbiljan i dostojanstven način prikazala zbivanja iz jeseni 1991. godine.
Tri priče spojene u jednu suzu: Jean-Michel, Bolnica i Branitelj
Projekt „Vukovar“, čije bi snimanje trebalo započeti krajem rujna ove godine s planiranom premijerom u ljeto 2027., zamišljen je kroz tri paralelne linije koje se na kraju spajaju u potresnu cjelinu. Prema riječima scenarista i redatelja Dominika Sedlara, film prati:
-
Priču o francuskom dragovoljcu Jeanu-Michelu Nicolieru, simbolu čiste, nesebične žrtve za Hrvatsku.
-
Priču o nadljudskim naporima i patnji unutar vukovarske bolnice.
-
Priču o zagrebačkom branitelju koji ostavlja sve i odlazi braniti Vukovar.
I dok državne institucije okreću glavu, potporu projektu pružio je Grad Vukovar i gradonačelnik Marijan Pavliček, koji je najavio sklapanje ugovora o partnerstvu kroz logističku, organizacijsku i kreativnu pomoć. No, sramota HAVC-a ostaje trajno zapisana.
Dokle god će se milijuni eura poreznih obveznika dijeliti projektima koji relativiziraju povijest, dok se istinski heroji i ključne nacionalne teme ostavljaju na milost i nemilost privatnim donacijama, hrvatska će kinematografija ostati zarobljenik ideoloških klanova. Vukovar je preživio tenkove i granate; preživjet će i ignoriranje domaće kulturne elite, ali gorak okus ove izdaje u režiji HAVC-a neće tako lako izblijedjeti, piše Dugopoljeinfio