U vremenima kada se politički utjecaj i snaga često mjere debljinom stranačkog novčanika, najnoviji podaci Državnog izbornog povjerenstva (DIP) donose prilično otrežnjujuću, pa i paradoksalnu sliku hrvatske političke scene. Od ukupno 20 parlamentarnih stranaka, njih čak deset – dakle, točno polovica – u prvih šest mjeseci ove godine od donatora nije dobilo ni jedan jedini euro!
Ovi podatci otkrivaju polugodišnja izvješća o donacijama koja su sve političke opcije dužne dostaviti DIP-u do 15. srpnja u ponoć. Dok jedni očito znaju kako “animirati” podupiratelje, drugi kao da su pali u potpunu financijsku apatiju, prepušteni isključivo proračunskom hladnom pogonu.
Financijska suša na desnici i centru: Deset nula na računu
Dok čekamo konačne i kompletne rezultate, već sada je kristalno jasno tko je kod donatora ostao “kratkih rukava”. Na popisu onih koji u prvom polugodištu nisu privukli ni centa privatnog kapitala nalazi se šaroliko društvo – od glasne desnice, preko regionalnih lidera, pa sve do liberalnog centra.
Bez donacija su tako ostali: Domovinski pokret, Most, Hrvatski suverenisti, IDS, SDSS, Nezavisna platforma Sjever, Glas (Anke Mrak Taritaš), HDS, stranka Dario Zurovec NL te stranka Nezavisni.
Je li riječ o taktičkom ignoriranju donatorskih kanala, pasivnosti na terenu ili pak jasnoj poruci simpatizera koji u nestabilnim vremenima radije čuvaju vlastiti džep nego što pune stranačke blagajne? Činjenica je da u parlamentu sjede opcije iza kojih stoje tisuće birača, a koje u privlačenju izvanproračunskog novca bilježe čistu nulu.
HDZ na vrhu po iznosu, Možemo! po masovnosti
S druge strane medalje nalaze se oni koji nemaju razloga za brigu. Od šest stranaka koje su predale izvješća i zabilježile prihode, uvjerljivi lider je HDZ. Vladajuća stranka inkasirala je oko 102.000 eura, još jednom dokazujući da njena logistika i privlačnost među donatorima funkcioniraju besprijekorno, bez obzira na političke okolnosti.
Međutim, pravu lekciju iz masovne mobilizacije i takozvanog “crowdfundinga” ponovno je očitala platforma Možemo!. Oni su prikupili 36.000 eura, ali iza te cifre stoji nevjerojatna vojska od gotovo 1.500 donatora. Njihova imena i sitne uplate protežu se na čak 91 stranici DIP-ovog izvješća, s prosječnom donacijom od tek 24,50 eura. To je jasan pokazatelj da se njihovo biračko tijelo ne oslanja na krupne igrače, već na bazu koja stranku podupire izravno iz džepa “malog čovjeka”.
Ostatak kolača podijelili su:
-
HNS sa solidnih 16.600 eura
-
HSS s nešto više od 3.000 eura
-
DOMiNO s točno 3.000 eura
-
Centar s mršavih 1.850 eura
Sustav “na kapaljku”: Četiri stranke još pod velom tajne
Zašto još uvijek nemamo potpunu sliku? Razlog leži u dinamici unosa podataka i tromosti sustava. Za četiri parlamentarne stranke – SDP, HSLS, HSU i stranku Dalije Orešković – do sredine tjedna još nije bilo poznato kako su prošle kod donatora jer njihova izvješća nisu bila vidljiva na mrežnim stranicama DIP-a.
DIP, naime, podatke objavljuje tek prvog radnog dana nakon što ih stranke unesu u informacijski sustav. To znači da se izvješća unesena u utorak javnosti prezentiraju u srijedu ujutro, dok će ona unesena u srijedu (na sam dan roka, 15. srpnja) biti dostupna tek u četvrtak. Jesu li ove stranke samo čekale zadnji trenutak ili iza kašnjenja stoji nešto drugo, znat će se vrlo brzo.
Pravila igre su jasna: Za zaboravne i trome kazne do 13.000 eura
Ova financijska inventura nije stvar dobre volje, već stroge zakonske obveze. Polugodišnja izvješća o donacijama DIP-u mora dostaviti više od 160 političkih stranaka, pet nezavisnih saborskih zastupnika te oko tisuću nezavisnih lokalnih vijećnika.
Za one koji se odluče igrati s rokovima ili ignorirati zakonsku dužnost, država je predvidjela ozbiljne sankcije. Strankama koje ne dostave izvješća na vrijeme prijete paprene novčane kazne u rasponu od 1.327,23 pa sve do 13.272,28 eura.
U konačnici, ovi podaci pokazuju duboku polarizaciju na našoj političkoj sceni: dok se jedni kupaju u donacijama i grade stabilne mreže financijera, drugi tavoraciju na nuli, svjesni da im preživljavanje ovisi isključivo o državnoj infuziji. Pitanje je samo – do kada?