Slučaj ilegalno odloženog opasnog otpada u Lici posljednjih je dana prerastao okvire ekološke afere. Postao je ozbiljno političko i društveno pitanje koje je ponovno otvorilo raspravu o tome koliko su učinkovite institucije koje bi trebale štititi hrvatsko tlo, vodu i okoliš – i tko će na kraju snositi račun za nastalu štetu.
Vlada je najavila ubrzavanje sanacije, utvrđivanje odgovornosti te naplatu troškova od onih koji su za onečišćenje odgovorni. Premijer Andrej Plenković poručio je da se cijeli slučaj mora promatrati na više razina – kaznenopravnoj, sanacijskoj i političkoj.
Istodobno, oporba slučaj vidi kao dokaz dugogodišnjih propusta sustava. SDP, Možemo!, Most, Centar i druge oporbene stranke zatražili su političku odgovornost, a pojedini su otišli i korak dalje, tražeći nepovjerenje Vladi i prijevremene izbore.
Vlada takve zahtjeve odbacuje, uz poruku da se najprije moraju utvrditi sve činjenice i individualizirati odgovornost.
Ekocid kao novo kazneno djelo
Upravo je slučaj zbrinjavanja opasnog otpada dodatno aktualizirao najavu uvođenja ekocida u Kazneni zakon.
Prema najavama premijera, riječ bi bila o posebnom, teškom kaznenom djelu protiv okoliša, s osjetno strožim sankcijama nego što ih predviđa postojeći sustav. Ideja je, kako je najavljeno, po težini ga postaviti uz bok najtežim oblicima kaznenih djela protiv kojih država već ima posebno uređene zakonske mehanizme.
Uz izmjene Kaznenog zakona, priprema se i novi Zakon o gospodarenju otpadom, koji bi trebao dodatno urediti sustav i pojačati odgovornost.
Poruka koju Vlada šalje jest jasna: onečišćenje okoliša više se ne smije tretirati kao običan prekršaj ili poslovni rizik koji se jednostavno ukalkulira u trošak.
Građani traže kazne koje će biti upozorenje svima
Koliko je javnost ogorčena pokazali su i odgovori čitatelja portala Direktno na pitanje kakve bi kazne bile primjerene za one koji počine najteža kaznena djela protiv okoliša.
Dio građana predlaže doživotni zatvor, oduzimanje imovine i potpunu naplatu troškova sanacije od odgovornih.
„Doživotna, oduzimanje imovine i naplata sanacije“, jedan je od prijedloga.
Drugi smatraju da bi za najteže slučajeve trebalo propisati zatvorske kazne od nekoliko desetljeća, uz oduzimanje imovine stečene nezakonitim poslovanjem.
Pojedini čitatelji predlažu i da odgovorni osobno sudjeluju u čišćenju zagađenih područja, dok drugi traže zabranu obavljanja političkih i javnih funkcija za one koji su sudjelovali u takvim poslovima.
Bilo je i izrazito radikalnih prijedloga, uključujući doživotni zatvor bez mogućnosti pomilovanja, potpuno oduzimanje imovine i druge iznimno stroge mjere.
Naravno, takvi prijedlozi predstavljaju stavove i reakcije pojedinih građana, a ne važeći hrvatski pravni okvir.
Nije riječ samo o otpadu – riječ je o povjerenju
Iza cijele priče ostaje puno važnije pitanje: može li država dovoljno snažno zaštititi svoje građane od onih koji zbog profita ugrožavaju prostor u kojem svi živimo?
Sanacija zagađenog područja može trajati godinama i stajati milijune eura. No novac je samo jedan dio problema. Tu su i posljedice po prirodu, poljoprivredu, zdravlje ljudi i povjerenje građana u institucije.
Zato se od najavljenog uvođenja ekocida očekuje više od promjene jedne zakonske odredbe.
Ako se nekome dokaže da je svjesno i teško ugrozio okoliš, javnost očekuje da kazna bude ozbiljna, razmjerna počinjenoj šteti i dovoljno snažna da pošalje jasnu poruku: Hrvatska nije ničije privatno odlagalište, a uništavanje njezina prostora ne može biti unosan posao bez posljedica.
U konačnici, upravo će se na konkretnim slučajevima pokazati hoće li najavljene promjene ostati samo slovo na papiru ili će doista značiti novu eru odgovornosti za one koji ugrožavaju hrvatski okoliš.
Nacionalnoplus