Blagdansko razdoblje u Sinju, umjesto isključivo slavljeničkog raspoloženja, donijelo je i oštre političke debate. Glavna tema spora između gradonačelnika Mire Bulja i gradske oporbe (koalicija vijećnika Nezavisne liste dr. Jadrijevića i HDZ-a) postao je proračun manifestacije, koji prema tvrdnjama oporbe premašuje 200.000 eura.
Dok oporba koristi oštri retorički nastup s pitanjem „Miro, gdje su pare?“, važno je sagledati situaciju iz više kutova kako bi se utvrdilo je li navedeni iznos doista nerazmjeran pruženom sadržaju.
Argumenti oporbe: Pitanje transparentnosti i razlike u cijeni
Oporba naglašava značajan nesrazmjer između honorara domaćih izvođača i estradnih zvijezda. Kao ključne točke kritike navode:
Visoki honorari: Ističu se iznosi poput 18.500 eura za grupu Dalmatino ili 28.900 eura za Hrvatske ruže, što oporba uspoređuje s nižim cijenama istih izvođača u drugim gradovima.
Posjećenost: Tvrdi se da su određeni skupi koncerti bili slabo posjećeni, čime se dovodi u pitanje opravdanost investicije.
Netransparentnost: Postavlja se pitanje tko je i pod kojim uvjetima dogovarao aranžmane te postoje li skriveni troškovi ili provizije.
Je li Bulj zaista platio previše? Potraga za opravdanjem cijene
Iako brojke na prvi pogled djeluju visoke, postoji nekoliko faktora koji mogu objasniti, pa i opravdati ovakve iznose u kontekstu organizacije masovnih događanja:
Tržišna utakmica u prosincu: Advent je najprometnije razdoblje u godini za glazbenike. Cijene koje izvođači drže tijekom godine često se udvostručuju ili utrostručuju za nastupe u prosincu, a pogotovo u terminima blizu Božića i Nove godine. Gradovi se međusobno natječu za iste izvođače, što prirodno podiže cijenu.
Sveobuhvatni troškovi (All-in ugovori): Često se u javnosti barata cifrom „za pjevanje“, dok taj iznos u stvarnosti može uključivati najam vrhunskog razglasa, rasvjete, pozornice, transporta opreme te smještaja za cijeli prateći tim. Ako su ugovori uključivali kompletnu produkciju, cijena postaje znatno realnija.
Brendiranje grada i neizravna dobit: Manifestacije poput Adventa ne mjere se samo kroz prodane ulaznice (kojih u Sinju često nema jer su koncerti besplatni), već kroz povećanu potrošnju u lokalnim ugostiteljskim objektima, popunjenost smještajnih kapaciteta i promociju Sinja kao turističke destinacije.
Investicija u imidž ili nerazumno trošenje?
Ostaje otvoreno pitanje: Je li gradonačelnik Bulj zaista preplatio organizaciju Adventa ili je riječ o realnoj cijeni tržišne utakmice u najskupljem mjesecu u godini?
Dok oporba traži precizne odgovore i odgovornost, druga strana vjerojatno gleda na ove troškove kao na nužno ulaganje u podizanje vidljivosti grada i pružanje zabavnog sadržaja građanima koji se ne može mjeriti isključivo kroz izravnu financijsku isplativost.