Pamte mnogi od nas i ona vremena kad se putovalo od kontinenta prema moru i gastro-uspomena na janjetinu s ražnja, kultni i široko omiljeni specijalitet posluživan u gostionicama. Nekima pogled na umiljatu životinjicu nabodenu na ražanj nije oku ugodan prizor, ali kad se osjeti neodoljiv okus i miris tek ispečena mesa u nekom od naših dobro znanih mjesta u Gackoj dolini, emocije i ljubav prema tim divnim stvorenjima zaboravi se u tren oka.
Postoje u potpunosti jasni i objektivni razlozi zašto neki ugostiteljski objekt propada, loš odabir koncepta poslovanja, loša lokacija, loša ili nekonzistentna kvaliteta hrane. Loš odabir osoblja i sl., no, što se zapravo događa kad se zadovolje svi uvjeti za uspješno poslovanje, a godinama je i dokazano da je tako, a ponuda je sve lošija, mehanizam zakazuje u najprofitabilnoj i najrastućoj industriji turizmu koja ima bezbroj mogućnosti za ekonomski razvoj regije.
Što se događa sa iznimno posjećenom Gackom dolinom kao turističkim odredištem koje posjeduje sve resurse (prirodne i antropogene) zbog kojih posjetitelj odabire upravo tu destinaciju, sa svim onim prekrasnim restoranima gdje, ako i nisi imao namjeru zastati miris svježe pečene janjetine te je zaustavio, i vraćao si se opet i iznova sam ili u društvu. Brojni putnici namjerno su i ciljano skretali sa svoje planirane rute putovanja, kako bi navratili na janjetinu u Otočcu, koja je zauzela čvrstu poziciju u vrhu nacionalne gastronomije. Osobito jer je bila atribuirana kao jedinstvena po okusu i mirisu, kao lička. Kapa dolje svim Bogom danim jelima iz Gacke, pastrvi, siru, i obilju naše prvoklasne hrane, ali janjetina je janjetina. Ona se može jesti i poslije i prije pastrve, sira ili bilo kojeg našeg domaćeg jela.
A gdje je ta janjetina danas ? Ugostitelji rade sve kako bi smanjili troškove i povećali profit, i to je to. A zašto se to radi, zašto ne peku više, odnosno zašto ne stvore uvjete za povećanje prometa, koga čekaju da im pomogne, maksima je to iz bivšeg sustava da će netko riješiti njihov problem.
Kako zvuči činjenica da, primjera radi, ugostitelji iz Grada Otočca nisu našli za shodno da se u njihovoj ponudi janjetina može dobiti prije podne i poslije podne ?! Nema interesa, ostane nam …., to su odgovori i objašnjenja pojedinih vlasnika ugostiteljskih radnji. A kako to da u centru Županije, Gradu Gospiću janjetinu možeš naći uvijek baš UVIJEK !? I to bez potrebe da zoveš telefonom, registriraš se i rezerviraš unaprijed.
Od te nekadašnje janjetine u Gackoj dolini koja je nekada „odzvanjala“ mirisom na sve strane, ostale su tek uspomene i „crno bijeli filmovi“ koje vrtimo u našim sjećanjima.
Nestali su i ražnjevi sa vrata gostionica koji su kao vojnici stražarili i davali do znanja da janjetine ima, a rijetko gdje da se može vidjeti i osjetiti dobro poznati dim iza ili oko gostionice koji bi govorio o kakvom je paležu riječ.
Nestalo je janjetine u Gackoj dolini ! Da ne uvrijedim nekog, napisat ću drugačije. Janjetine ima, ali ako rezerviraš ili naručiš unaprijed. U čemu je onda pobogu riječ ? Nema tu riječi, a nije potrebna ni priča, jednostavno vremena su takva da se sve gleda kroz zaradu, isplativost.
I dok se mi busamo u prsa sa našom turističkom ponudom, budimo iskreni pa priznajmo da u našoj Gackoj rijetko gdje možemo prijatelju, gostu, ciljanom turistu ili namjerniku ponuditi i toliko razvikanu, pravu gacku pastrvu, a i janjetinu sa ražnja. Janjaca koliko ti srce želi, a janjetine nema. Rijeka Gacka, ribolovna atrakcija, a prava domaća pastrva u restoranima teško se pronalazi. Ipak, ima je, ali samo za one koji znaju gdje, kada, kuda ikamo…
Takav modus operandi dovest će to zatvaranja pojedinih lokala, nestat će janjetine, nestat će uživanja i lijepih trenutaka druženja, nestat će tradicije, koja će otići u prošlost, sve dok neka pametna glavica „izvana“ ne procijeni da bi tu mogao biti veliki biznis. Svemu usprkos, janjofila, janjoždera bogme ima, i to očito puno, a i bit će ih dok je svijeta. Ako se ovakav način ponude i ovakav način poslovanja kod ugostitelja nastavi, ako se tjedno okrene tek nekoliko janjaca, po dobro izračunatom planu i po mjerilu profita i zarade, neizbježno je da će netko tko ima „klikere“ u glavi na području Gacke zasigurno naći interes za otvaranje ugostiteljskog biznisa sa kvalitetnom i sadržajnom ponudom.
Koliko god nam bila draga naša Gacka, koliko se god mi kleli u ljepote prirode i svih Bogom danih ljepota, turizam i sve što uz njega ide neće ostvarivati one rezultate koji bi trebali pokazivati ekspanziju i privlačenje gostiju koji će ostajati po nekoliko dana u našem okruženju. Jer, ako ugostiteljska ponuda ostane na ovakvoj razini, ako se janjetina bude morala ići kupovati za naše goste, poslovne partnere ili prijatelje u Gospić, zaboravimo na turizam i ugostiteljstvo kao „zlatnu koku“ gospodarske budućnosti.
Jer, ne osjećam se baš ugodno kada mi u goste dođu ljudi, a ja ih odvedem u neki od naših lokala na čevape, ražnjiće, pohanu puretinu, miksani roštilj, kelj, blitvu, čušpajz ili neku zelenjavu, a u mislima mi se vrte misli o janjetini sa ražnja, koje nema, ili ima ….
Dražen Prša