Mirna Berend godinama je izvan reflektora. Nema je u studijima, nema u eteru, nema u dnevnim polemikama. A onda se pojavila – tiho, dostojanstveno i snažno – jednom fotografijom iz devedesetih i iskrenom porukom podrške Marku Perkoviću Thompsonu. I bilo je dovoljno. Lavina je krenula.
Na ratnoj fotografiji iz Čavoglava, nastaloj u najtežim danima Domovinskog rata, Mirna je otvorila srce i vratila se 34 godine unatrag – do prvog susreta, zajedničkog puta, zabrana, prešućivanja i borbi koje su, kako kaže, nju umorile, ali Thompsona nisu slomile.
Njezine riječi nisu bile politički pamflet, niti provokacija. Bile su ispovijed. Svjedočanstvo žene koja je vidjela rat, ljude, strah i vjeru. Žene koja je, kako je sama napisala, na koncertu vidjela “500.000 duša koje vole” i koje nije uspjelo uplašiti ni dugogodišnje medijsko granatiranje.
Dok su nakon koncerta ponovno krenuli napadi na Thompsona zbog “Bojne Čavoglave”, pjesme koja je dizala moral braniteljima dok se Hrvatska branila od agresije, Mirna nije šutjela. Podsjetila je – na istinu, na kontekst, na ljude koji su tada stajali na brdima “na koja se jedva koze penju” i čuvali tuđe živote, obitelji i domove.
Reakcije nisu izostale. Naprotiv – društvene mreže ispunile su se porukama poštovanja i zahvalnosti. “Bila i ostala dama”, “Hrabro i pošteno je istupila”, “Heroina ratnog novinarstva”, “Kad je bilo najteže, bila je s braniteljima” – nizali su se komentari ljudi koji pamte gdje je Mirna bila devedesetih i što je tada radila.
Posebno su dirnule njezine riječi o narodu koji je “preveslan i žedan vjere, pravde i istine”, ali koji je te večeri pjevao zagrljen, ponosan i ganut. O nemiru koji joj nije dao zaspati. O strahu od novih jutara ispunjenih naslovima i uvredama “plaćenima našim novcem”. I o miru koji je, barem na trenutak, osjetila.
“Da mogu, sad bih i umrijeti pomirena”, napisala je. Ne kao kraj, nego kao dokaz da je vidjela smisao. I da vjeruje.
Mirna Berend nije vikala. Nije prozivala. Samo je rekla istinu kakvu je živjela. I zato je njezin glas, nakon godina tišine, odjeknuo jače nego mnogi koji svakodnevno govore.
Nacionalnoplus