Prije 35 godina, 21. prosinca 1990., zastupnici prvog saziva Hrvatskog sabora donijeli su prvi Ustav Republike Hrvatske – temeljni akt moderne hrvatske države. Zbog datuma donošenja, uoči Božića, ostao je zapamćen kao Božićni Ustav, a njegov politički i povijesni značaj nadilazi samu normativnu vrijednost dokumenta: bio je to jasan signal raskida s komunističkim poretkom i najava državne samostalnosti.
Na svečanom proglašenju dan kasnije, 22. prosinca, prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman nije ostavljao dvojbe o težini trenutka. Donošenje Ustava, istaknuo je, ima obilježja iznimnog povijesnog čina – jer označava konačan prekid s jednostranačkim socijalističko-samoupravnim sustavom i postaje „temeljnica“ izgradnje pune nacionalne suverenosti. Konačnu prosudbu o njegovu značenju, dodao je, donijet će tek budući naraštaji.
Zvona svetog Marka i kravata na posudbu
Atmosfera toga prosinačkog dana ostala je duboko urezana u pamćenje sudionika. „Bilo je jako svečano, zvonila su zvona na crkvi svetog Marka“, prisjeća se Andro Krstulović Opara, danas saborski zastupnik, a tada s 24 godine najmlađi član prvog saziva. Na svečanu sjednicu stigao je iz studentskog doma na Cvjetnom naselju – bez svečanog odijela i s posuđenom kravatom.
Zastupnici su tada svoju dužnost obnašali volonterski, uz simboličan paušal koji bi danas vrijedio oko 70 eura. Unatoč tome, svijest da sudjeluju u povijesnom činu bila je snažna. „Tuđman je znao ljude nadahnuti. Danima smo imali osjećaj da radimo nešto doista važno“, kaže Krstulović Opara, naglašavajući da Ustav nisu doživljavali kao izolirani događaj, nego kao dio procesa stvaranja države.
Kruna prijelomne 1990. godine
Donošenje Ustava zaokružilo je jednu od najburnijih godina u modernoj hrvatskoj povijesti. U proljeće su održani prvi višestranački izbori, 30. svibnja uspostavljena je nova demokratska vlast, a već sredinom kolovoza izbila je oružana pobuna dijela lokalnih Srba – tzv. balvan-revolucija.
Rad na Ustavu započeo je tijekom ljeta, pod vodstvom saborske Komisije za ustavna pitanja i Ustavotvorne komisije Predsjedništva Republike, slijedeći smjernice predsjednika Tuđmana: višestranački parlamentarizam, suverenitet Hrvatske, učinkovit politički i gospodarski sustav te poštivanje ljudskih i građanskih prava.
„Krčki Ustav“ i riječ koja je nedostajala – more
U Ustavotvornu komisiju imenovana su 229 članova različitih političkih opredjeljenja i struka. Nacrt Ustava nastao je u kolovozu u Malinskoj na otoku Krku, pa je u javnosti prozvan „Krčkim Ustavom“. U svega dva tjedna izrađen je tekst od kojeg je gotovo tri četvrtine ušlo u konačnu verziju. Radnu skupinu činili su Vladimir Šeks, Smiljko Sokol, Krunislav Olujić i Ljubomir Valković.
Tuđman je na svečanoj sjednici istaknuo i simboličan detalj: u članku o prirodnim bogatstvima Hrvatske autori su u jednom trenutku zaboravili spomenuti more. Pogrešku je, uz nadahnuto obrazloženje, ispravio ribar Ivan Vela – podsjetivši da je upravo ta jedna riječ od presudne važnosti za hrvatski identitet i suverenitet.
Tisuće primjedbi – bez interneta i e-pošte
Nacrt Ustava objavljen je u Vjesniku 27. studenoga i izazvao golemo zanimanje javnosti. Do 20. prosinca pristiglo je oko tisuću stranica primjedbi i prijedloga – od građana, općina, vjerskih zajednica, političkih stranaka i stručnih udruga. U vrijeme bez interneta i elektroničke pošte, materijali su se zastupnicima dostavljali fizički, u tri opsežne knjige.
Konačni tekst prijedloga priredila je redakcijska skupina u sastavu Vladimir Šeks, Smiljko Sokol i Zdravko Tomac, dok je izvorišne osnove, odnosno preambulu, napisao osobno Franjo Tuđman.
Prigovori i prijepori
Novi Ustav, s devet odjeljaka i 142 članka, ubrajao se među kraće europske ustave. Hrvatsku je definirao kao nacionalnu državu hrvatskog naroda i državu pripadnika autohtonih nacionalnih manjina, jedinstvenu i nedjeljivu demokratsku i socijalnu državu, utemeljenu na predstavničkoj demokraciji i trodiobi vlasti.
Takvo određenje izazvalo je oštre reakcije dijela zastupnika srpske nacionalnosti. Marko Atlagić tvrdio je da se time Srbe stavlja u položaj nacionalne manjine i upozoravao na sukobe, dok je Dušan Ergarac poručivao da se „ovakav Ustav“ neće primjenjivati na području tzv. krajine.
„Imamo ga!“
Unatoč prijeporima, donošenje Ustava slavilo se i izvan sabornice. Građani su se okupljali na Trgu svetog Marka, a slavlje se nastavilo u zagrebačkoj Gradskoj kavani. Ponesen oduševljenjem okupljenih, tadašnji predsjednik Sabora Žarko Domljan izgovorio je rečenicu koja je ušla u povijest: „Imamo ga!“
Danas, 35 godina kasnije, mnogi akteri tog povijesnog prosinca više nisu među živima. Sjećanje na njih i na dan kada je Hrvatska dobila svoj prvi Ustav sačuvano je i na slici „Proglašenje Ustava“ slikarice Jadranke Fatur – kao trajni podsjetnik na trenutak kada je pravno oblikovana ideja hrvatske države.