Piše: Don Anđelko Kaćunko
Hrvatski narod treba svojim braniteljima biti trajno zahvalan ne samo za oružjem i žrtvom života izborenu slobodu u HODoR-u (Hrvatskom obrambenom domovinskom ratu), nego također za ustanak protiv lijevoliberalne diktature na polju kulture.
Da nije bilo braniteljske “uskočke” akcije u Benkovcu i potom slične njihove reakcije na yugofilsko-crofobni ‘festivaletluk’ pod maskom kulture u Šibeniku, javnost odnosno hrvatski narod nikada ne bi doznao kako je više od dva desetljeća prisiljen financirati “konstrukciju” vlastite smrti, tj. plansku i sustavnu dekonstrukciju vlastitoga identiteta, kulture, vjere, branitelja, slobode… svega što je u temeljima “duhovne Hrvatske” (V. Vida)!
Da se borba nastavlja svjedoče nam svakodnevno mnogi mediji u Hrvatskoj. No konačno se, hvala dragom Bogu, na izravan i veoma moćan način uključila i Crkva odnosno najjači naš tiskani medij – tjednik Glas Koncila!
Donosnim presliku mrzilačke kolumne notornog Hrvoja Klasića “kronike povjesničara” (iz 24sata, 6.9.2025.), u kojoj klasičnom “pilom naopako” mrak proglašava svjetlom, podvaljujući Šibeniku antifo-titoidnu “sutjeskomaniju” kao valjda (h)istorijski ponos Krešimirova grada!
A prilažem i presliku dijela vrhunskog komentara Jakova Žižića u Glasu Koncila (od 7.9.2025.) u kojoj je na kraju i veoma značajan poziv svim “strukturama” u Hrvatskoj da se pridruže braniteljima u ovoj presudnoj BORBI. Namjerno sam iztaknuo tu riječ, jer je i iz crkvenih medija prognana kao nepoželjna, neekumenska, nedijaloška i slično ‘floskuloška’. A sveti i veliki čovjek Crkve i prijatelj Hrvatskoga naroda papa Ivan Pavao Dragi upravo taj pojam – BORBA – nekoliko puta rabi govoreći o “novoj evangelizaciji” i BORBI Crkve, ali to jednako vrijedi i za (kršćanski) narod.
Evo što Papa kaže: “Crkva svakoga dana obnavlja BORBU s duhom ovoga svijeta, BORBU koja nije ništa drugo doli BORBA za njegovu dušu. Ako su u njemu s jedne strane nazočni Evanđelje i evangelizacija, s druge strane postoji snažna antievangelizacija koja raspolaže sredstvima i programima i žestoko se opire Evanđelju i evangelizaciji. BORBA za dušu suvremenoga svijeta najžešća je tamo gdje se duh ovoga svijeta čini najjači. U tom smislu ‘Redemptoris missio’ govori o modernim areopazima, to jest o novim propovjedaonicama. Ti areopazi danas su svijet znanosti, kulture, sredstava komunikacije; to su ambijenti u kojim se stvaraju intelektualne elite, pisci, umjetnici” (Ivan Pavao II, “Prijeći prag nade”, Mozaik knjiga, Zagreb 1994, str. 131).
A Jakov Žižić naglašava na kraju svojega komentara u GK: “Branitelji i njihove udruge opravdano su se usprotivili postjugoslavenskim kulturnim projektima u Benkovcu i Šibeniku… Branitelji i njihove udruge ne smiju ostati usamljeni u borbi protiv revizionističkih tumačenja suvremene povijesti i moralnoga diskreditiranja hrvatske državnosti. U toj su borbi nužni akademski, kulturni i medijski napori i doprinosi koji zasad uglavnom izostaju.”
Crkva je nedavno (ponovno, prvi put nakon medijskoga yugomraka!) javno dobila etiketu “klerofašizma” pa se dakle ni Vrh naše Crkve ne bi trebao prepasti etikete ‘ustanoidnosti’ u ovo pravednoj BORBI čije nam dimenzije posvješćuje papa Poljak, koji je također autor knjige (na hrvatskom ju je objavio Verbum 2004.) – USTANITE, HAJDEMO (Mk 14,42)!