Piše: Pero Kovačević
Većina medija u Hrvatskoj je euforična jer je Hrvatska Trumpu rekla NE! Proglašavajući odluku predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i predsjednika Republike Zorana Milanovića o nepristupanju Hrvatske Odboru za mir američkog predsjednika Trumpa, kao velikom pobjedom.
Andrej Plenković je danas naglasio da je Hrvatska, kao i niz europskih i drugih zemalja, pažljivo sagledala sve dosad poznate aspekte osnivanja i modaliteta djelovanja Odbora za mir kao i međunarodnopravne i financijske implikacije, te ponovio da je u srijedu obavio i razgovor s predsjednikom Zoranom Milanovićem kojeg je upoznao sa stavom vlade i parlamentarne većine.
Podsjećam američki predsjednik bit će na čelu Odbora koji je inicijalno bio najavljen kao tijelo koje će pratiti i učvrstiti mirovni proces u Pojasu Gaze, ali je njegov cilj proširen na promicanje mira u svijetu i rješavanje sukoba. Pokrenut je na marginama Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu kada je potpisana njegova povelja.
Postavlja se pitanje je li Hrvatska napravila cjelovitu analizu što joj pristupanje ili nepristupanje donosi, što gubi ili što može dobiti.
Pokušajmo napraviti jednu brzinsku analizu na podlozi neospornih činjenica.
Krenimo redom, što je jako bitno u ovakvim analizama. Naši današnji saveznici su nas u vrijeme Domovinskog rata osudili na poraz odnosno kapitulaciju uvođenjem embarga na naoružanje i vojnu opremu. Zahvaljujući mudrom politikom predsjednika Tuđmana i ratnog ministra obrane Gojka Šuška te uz pomoć poduzetnika Zvonka Zubaka uspjeli smo naoružati i opremiti Hrvatsku vojsku koja pobjedonosno završila Domovinski rat.
Zahvaljujući mudroj politici predsjednika Franje Tuđmana i ratnog ministra Gojka Šuška uspostavili smo strateške i partnerske odnose sa SAD-a, koji su nam bili presudni da provedemo oslobodila vojno redarstvene operacije „Bljesak“ i „Oluja“. Bitno je znati da većina „naših“ sadašnjih saveznika ,opet bila protiv, ali bez bitnog utjecaja na američku odluku.
Ne zaboravimo da „naši“ sadašnji saveznici uporno opstruiraju primjenu Daytonskog sporazuma i osiguravanju prava Hrvata u BiH na konstitutivnost i jednakopravnost.
EU i Europa više nisu bitni globalni čimbenik na međunarodnoj političkoj sceni, dapače postali i imaju manji globalni udio i u ekonomskoj moći.
NATO savez je bez sudjelovanja SAD-a je srednji vojni savez.
Postavlja se pitanje je li pametno slijediti preporuke Velike Britanije, Francuske ,Njemačke i čelnika EU i donositi odluke po njihovom nalogu ili realno sagledati naše prave i stvarne interese i jačanja našeg međunarodnog položaja i utjecaja na rješavanje pitanja koja su Hrvatskoj bitna.
Jesu li mediji, a svakako Plenković i Milanović svjesni koji je doseg njihove odluke. Čini mi se da nisu , jednako kao i većina medija koja slavi navodno veliku pobjedu protiv predsjednika Trumpa. Je su li svjesni u što su se pretvorili Ujedinjeni narodi, očito nisu. Je su li svjesni da nam se bespogovorno podržavanje globalističke politike „naših“ sadašnjih saveznika u EU može odnosno već skupo košta.
Eto, na temelju ovih neosporivih činjenica i argumenata, presudite koliko je pametan i za koga Hrvatski NE Trumpu.