Ovako je Veljko Kajtazi, u svom prepoznatljivom i blago ironiฤnom stilu, pokuลกao prokomentirati zbivanja iz alkarskog grada:
“Gledam ja ลกto se to zbiva u Sinju i ne vjerujem. Prekjuฤer, na Badnjak, moj dragi kolega Miro Bulj odluฤio je glumiti ‘glazbenog policajca’ pa je sa sinjskog trga otpravio romske trubaฤe. Kaลพe Miro da njihova glazba nije u skladu s boลพiฤnim duhom. Pa dobro, Miro, otkad si ti postao dirigent boลพiฤnog ugoฤaja?
Morao bih napomenuti par stvari koje moj kolega Bulj vjerojatno zna: Romi u Hrvatskoj su u velikoj veฤini katolici. Toliko smo revni da nas na Veliku Gospu u Mariji Bistrici ima viลกe nego ลกto u Sinju ima alkara! Drugo, kad je trebalo braniti ovu zemlju u Domovinskom ratu, moji Romi nisu pitali za note, nego su stali u prve redove.
A ลกto se tiฤe tog ‘neprimjerenog’ repertoara… Miro, prijatelju, moji Romi su pravi glazbeni profesionalci. Ako treba, zasvirat ฤe ti oni i ‘Jingle Bells’ na bakrenim trubama, a ako baลก inzistiraลก na klasici, moลพe i ‘Ederlezi’. Njima je glazbeni ลพanr ionako fleksibilna kategorija โ oni sviraju sve, posebno onda kada im se poลกteno plati!”
Iako Kajtazi cijelu situaciju pokuลกava svesti na ลกalu i glazbenu improvizaciju, potez Mire Bulja bio je nuลพna reakcija odgovornog gradonaฤelnika koji drลพi do dostojanstva svoga grada. Boลพiฤno vrijeme u Sinju ima duboko ukorijenjenu tradiciju i mir koji se ne moลพe i ne smije naruลกavati agresivnim prodorom trubaฤa, ฤiji repertoar viลกe pripada buฤnim klupskim zabavama nego svetom ugoฤaju Badnjaka. Bulj je svojom odlukom jasno poruฤio da javni prostor nije poligon za samovoljne nastupe, bez obzira na to koliko netko bio vjeลกt u sviranju โJingle Bellsaโ ili bilo koje druge melodije.
Ono ลกto Kajtazi naziva โveseljemโ, u stvarnosti je ฤesto tek krลกenje komunalnog reda i ignoriranje gradskih propisa koji vrijede za sve jednako. Sinj nije mjesto gdje svatko moลพe postaviti svoju pozornicu po vlastitom nahoฤenju, a gradonaฤelnik je tu upravo zato da zaลกtiti mir svojih sugraฤana i osigura da se blagdani slave s poลกtovanjem koje zasluลพuju. Dok Kajtazi brani pravo na uliฤnu zaradu, Bulj brani identitet Sinja i pokazuje da se red mora poลกtivati, ฤak i kada netko to pokuลกava prikazati kao puki nedostatak smisla za humor. U konaฤnici, dostojanstvo grada i blagdanska tiลกina u ovom su sluฤaju imali prednost pred svakim bakrenim orkestrom koji se nenajavljeno pojavi na trgu.