Od alkarskog “ne” do dubrovačkih zidina: Putujuće trube pod povećalom zakona
Blagdansko ozračje u hrvatskim gradovima ove je godine, uz miris fritula i zvuk božićnih napjeva, začinjeno i jednom neočekivanom kontroverzom. Glavni akteri? Romski trubači, čiji je prodorni zvuk podijelio javnost i testirao granice komunalnog reda od Sinja do Dubrovnika.
Sinjski “vritnjak” tradiciji koja se ne uklapa
Sve je počelo u Sinju, gradu alkara, gdje je gradonačelnik Miro Bulj na Badnjak odlučio da trubači i njihov repertoar jednostavno ne rezoniraju s duhom Božića u njegovu gradu. Smatrajući njihovu glazbu neprimjerenom za svetu prigodu, Bulj ih je udaljio s ulica, čime je pokrenuo lavinu rasprava na društvenim mrežama. No, priča tu nije stala – limena glazba preselila je južnije, pod zidine “Biser Jadrana”.
Dubrovnik: Gdje red susreće diplomaciju
U Dubrovniku se scenarij ponovio, ali uz ponešto drugačiju retoriku. Gradonačelnik Mato Franković situaciji je pristupio kroz prizmu gradskih pravilnika, a ne glazbenog ukusa.
Pravila, a ne žanr: Franković je jasno dao do znanja da ga ne zanima što se svira, već kako se koristi javni prostor.
Zahvaljujući dojavi savjesnog građanina, komunalni redari su zaustavili nastup jer izvođači nisu imali potrebne dozvole.
Pohvala suzdržanosti: Posebno je zanimljiva Frankovićeva pohvala sugrađaninu koji nije “trčao” na društvene mreže dizati prašinu, već je problem prijavio nadležnim službama.
“Ne ulazim u repertoar izvođača niti u razloge njihova dolaska… izvođenje glazbe na javnim površinama nije dopušteno bez prethodnog odobrenja Grada.” – Mato Franković
Red, mir i dostojanstvo
Dok jedni u trubačima vide veselje i multikulturalni šarm, drugi ih smatraju bučnim uljezima u tihoj božićnoj noći. Ipak, poruka dubrovačkih vlasti je jasna: Dostojanstvo Grada čuva se poštivanjem pravila.