Današnji govor saborske zastupnice Kristine Ikić Baniček u Hrvatskom saboru predstavlja skandal političke i moralne prirode. Njezine tvrdnje da su organizatori skupa o logoru Jasenovcu „revizionisti”, da navodno žele „zloupotrijebiti Sabor za prevaru građana” i da se pokušava „zamutiti povijesna istina” su potpuno neutemeljene, povijesno netočne i zlonamjerne.
Tvrdnja da su sudionici skupa pokušali „zamagliti povijesnu istinu” o Jasenovcu je apsolutna laž. Organizatori su se držali isključivo dokumentiranih povijesnih činjenica, oslanjajući se na arhivske izvore, istraživače i svjedočanstva, što je potpuno suprotno onome što zastupnica Ikić Baniček insinuira.
Njezina tvrdnja o „priglupim lažima” i pokušaju prodaje neistina hrvatskoj javnosti ne samo da je neutemeljena, nego je i jasno ideološki motivirana, što potvrđuje njezin duboki pro-jugoslavenski refleks, prisutan u njezinom političkom djelovanju već godinama.
Kristina Ikić Baniček je poznata po tome da u srcu i duši gaji nostalgične stavove prema bivšoj Jugoslaviji i političkom režimu koji je sustavno minimizirao hrvatsku državotvornost i selektivno interpretirao povijesne činjenice.
Njezino današnje istupanje u Saboru nije bio govor zastupnice, već ideološki performans, pokušaj političkog zastrašivanja i nametanja starih, iskrivljenih narativa.
Govor Ikić Baniček može se opisati samo kao pokvareno voće – saborska govornica, koja bi trebala biti mjesto argumentirane rasprave, danas je iskorištena za širenje političkog otrova, uvreda i netočnih optužbi.
Takvi ispadi diskreditiraju Sabor, urušavaju njegov ugled i pokazuju potpuni nedostatak poštovanja prema demokratskim načelima slobode govora i pluralizma mišljenja.
Organizatori skupa DOMiNO i Hrvatski suverenisti jasno odbacuju sve insinuacije. Skup je bio istraživački i dokumentarno utemeljen, a ne revizionistički. Svaka optužba o „prevari građana” je neutemeljena i zlonamjerna, a upućivanje na nepostojeće „laži” predstavlja klasičan politički napad na neistomišljenike.
Kristina Ikić Baniček svojim izjavama nije branila istinu ni dostojanstvo Sabora, nego je pokazala ideološku netoleranciju, pro-jugoslavenski refleks i političku agresivnost. Hrvatski sabor i hrvatska javnost trebaju jasno razlikovati:
Otvoreni dijalog i istraživanje povijesti – legitiman i demokratski. Ideološki napad i lažno optuživanje – štetno i neprihvatljivo. Govor Ikić Baniček zaslužuje oštro političko i javno osudu jer predstavlja primjer kako saborska govornica može postati prostor širenja pokvarenih, ideološki motiviranih uvreda, umjesto da služi istini i dijalogu.