Dok se po školskim hodnicima šapuće o Barceloni, Pragu i Ateni, u obiteljskim domovima vlada teška tišina nad otvorenim troškovnicima koji više podsjećaju na ponude za elitni turizam nego na učeničku ekskurziju. Roditelji su danas dovedeni pred zid, suočeni s cijenama koje za inozemne aranžmane bez pardona probijaju granicu od 850 eura, dok se istovremeno broj noćenja nemilosrdno reže kako bi se ta brojka uopće zadržala u domeni „prihvatljivog“. Rečenice poput „preskupo je“ ili „ovo je čista katastrofa“ više nisu samo usputno gunđanje, već krik onih koji moraju birati između osnovnih životnih potreba i djetetovog odlaska na putovanje života.
Cestovni harač: Autobusi skuplji od avionskih karata
Glavni krivac za ovaj financijski stampedo krije se u brutalnoj sinergiji nekoliko faktora koji su cijene doslovno lansirali u stratosferu. Prvi udar dolazi s asfalta; najam modernog turističkog autobusa postao je stavka od koje boli glava. Agencije danas za jedan dan korištenja autobusa moraju izdvojiti i do 800 eura, jer su dnevnice vozača – kojih kronično nedostaje – morale značajno rasti, dok cestarine kroz Italiju ili Francusku, uz cijenu goriva, čine gotovo polovicu transportnog troška. Kada se taj iznos podijeli na sve manje razredne odjele, jer nam je demografska slika takva da u klupama sjedi sve manje djece, fiksni trošak po svakom učeniku raste brže od same inflacije.
Hoteli i vodiči: Cijene koje ne praštaju „učeničke“ grupe
Ništa milosrdnija situacija nije ni s hotelijerima. Europske metropole poput Rima ili Madrida više ne gledaju na školske grupe kao na sigurnu popunu kapaciteta, već kao na teret koji zauzima mjesta platežno moćnijim turistima.
Noćenje u hotelu s tri ili četiri zvjezdice danas se penje na nevjerojatnih 85 eura po djetetu, a u tu cijenu često nije uključen ni pošten obrok, već tek osnovni polupansion. Kad na to dodate obvezne lokalne vodiče i visoke boravišne pristojbe koje se plaćaju na licu mjesta, matematika postaje neodrživa za prosječnu plaću. Poseban su uteg i police osiguranja putnika te jamčevine, koje agencije moraju uračunati, a koje su u posljednjih godinu dana poskupjele za gotovo 30%.
Preživljavanje na rate: Kreditom do uspomene
Tragično je što se u ovoj utrci za profitom negdje putem izgubio pedagoški smisao ekskurzije. Danas škole „kemijaju“ s itinerarima, pretvarajući nekadašnjih sedam dana uživanja u bjesomučnu četverodnevnu jurnjavu Europom, samo da bi cijena ostala ispod magičnih 900 eura.
Roditelji pak, u strahu da im dijete ne postane socijalni izopćenik, šute na sastancima i posežu za ekstremnim mjerama – plaćanjem na 12 ili čak 24 rate, pa čak i dizanjem namjenskih mikro-kredita.
Maturalac je tako prestao biti uspomena na mladost i postao simbol klasne podjele u kojoj se uspomena kupuje na dug, dok dječji osmijeh na društvenim mrežama iza sebe krije mjesece roditeljskog odricanja od osnovnih životnih potreba.
Nacionalnoplus