Uoči blagdana, kad se inače love „emocije“, brze izjave i još brži naslovi, general Željko Sačić dobio je poziv za intervju o „Medačkom džepu“. Poziv je stigao s VIDA TV. Naizgled rutinski. U stvarnosti – sve samo ne to.
Jer kad malo zagrebeš ispod površine, postaje jasno: nije se tražio razgovor, nego potvrda unaprijed složenog narativa. Klasična medijska navlakuša, s pitanjima koja zvuče bezazleno i montažom koja radi prljavi dio posla.
Tko zove – i s kojim ciljem?
VIDA TV formalno ima urednike, direktore i papire, ali politički i ideološki kontekst te platforme odavno je svima jasan. U tom svijetu, poziv generalu Sačiću – čovjeku koji ne govori napola i ne pristaje na podmetanja – nije bio pokušaj dijaloga, nego test hoće li ući u kadar.
Nije.
Sačićev odgovor: hladan tuš za režiranu „debatu“
Bez dramatiziranja, bez patetike, Sačić je rekao ono što mnogi misle, a rijetki izgovore:
„Ne sudjelujem u emisijama koje imaju unaprijed pripremljen zaključak. Hrvatski branitelji nisu materijal za montažne sudove ni političke igrokaze.“
I to je cijela priča. Nema intervjua, nema isječaka, nema manipulacije. Zato i tolika nervoza.
Zašto baš sada?
Vrijeme nije slučajno. Tema nije slučajna. Ni gost nije slučajan.
Kad se povijest želi ponovno „objasniti“, uvijek se traže isti – oni koji neće klimati glavom. Problem je samo jedan: Sačić ne dolazi po dopuštenje da bi govorio istinu.
Kad odbijanje postane poruka
U zemlji u kojoj se prečesto pristaje na sve „da se čuje i druga strana“, Sačić je napravio nešto rijetko: odbio je sudjelovati u predstavi. I time je rekao više nego što bi rekao u sat vremena etera.
Jer nisu svi dužni biti statisti u tuđem scenariju.
A nisu ni svi spremni prodati vlastiti integritet za naslov koji sutra ionako demantiraš.
Ovo nije priča o intervjuu koji se nije dogodio.
Ovo je priča o navlakuši koja nije uspjela.
I zato boli.
Nacionalnoplus