Posmrtni ostaci najmanje 36 osoba ekshumirani su iz masovne grobnice pronađene u šumskom predjelu u blizini Novog Marofa. Žrtve su, prema službenim informacijama, imale ruke vezane žicom na leđima, a na lubanjama su pronađene prostrjelne rane i tragovi udaraca tupim predmetima. Ove jezive činjenice dodatno potvrđuju sumnje o sustavnim pogubljenjima nakon završetka Drugog svjetskog rata.
Mjesto ekshumacije obišao je ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, koji je poručio da radovi na otkrivanju i obilježavanju žrtava neće stati, te da će se sustavno istraživati sve moguće lokacije masovnih grobnica na području sjeverne Hrvatske.
“Svaka žrtva zaslužuje dostojanstvo, istinu i grob. Ovo nije kraj, nego početak sustavnijeg pristupa ovoj bolnoj temi,” rekao je Medved novinarima na licu mjesta.
Hebrang: “Ni jedan posto nije otkopan”
Dok službene institucije govore o “koracima prema istini”, bivši ratni ministar zdravstva i obrane Andrija Hebrang tvrdi da je sve što se događa “igrokaz” i da se zapravo ne ide u srž problema.
“Partizani su počinili najveći mirnodopski zločin u Europi nakon Drugog svjetskog rata, a sve hrvatske vlasti do danas sustavno koče istraživanja. Imamo 940 registriranih grobnica, a nismo otkopali ni jedan posto,” izjavio je Hebrang za portal Direktno.
Prema njegovim riječima, još 2000-ih je postojao detaljan plan kojim bi se u roku od četiri do pet godina mogla ekshumirati većina poznatih lokacija, ali je, tvrdi, politička volja izostala.
“Ivica Račan je zaustavio iskopavanja, Milanović je ukinuo ured koji ih je vodio, a Plenković nije učinio ništa da ga obnovi, iako sam mu predao svu dokumentaciju”, poručio je Hebrang.
940 jama, a novca nema
Hebrang posebno ističe da najavljena uloga Domovinskog pokreta u novim istraživanjima ostaje samo na riječima, jer, kako kaže, u proračunu nije predviđen ni minimum sredstava za ekshumacije koje zahtijevaju ozbiljnu logistiku, stručnjake i tehnološku podršku.
Također je podsjetio na ranije iskopavanja u Gračanima gdje su pronađeni ostaci maloljetnika i bolesnika iz bolnice Brestovac, svi pogubljeni metkom u potiljak i vezanih ruku čeličnom žicom.
“To što sada rade u Novom Marofu – to je samo maska. 36 žrtava od stotina tisuća neće promijeniti ništa dok se ne suočimo sa stvarnim razmjerima zločina,” rekao je.
Macelj i Šalata: Dokazi koji su čekali 20 godina
Hebrang je posebno emotivno govorio o masovnoj grobnici u Macelju, gdje je prema procjenama preostalo još stotine jama. Naglasio je da je jedino dostojanstveno pokopano 1163 ekshumiranih žrtava koje su godinama bile u crnim vrećama na patologiji bolnice na Šalati.
“To je bio jedini istinski čin poštovanja prema tim ljudima. Sve ostalo je ‘čeprkanje’ radi prikrivanja istine,” istaknuo je.
Povijest pod zemljom, a istina bez podrške
Hebrang smatra da do stvarne nacionalne katarze i osude komunističkih zločina neće doći dok se u političkom prostoru ne promijene vrijednosti.
“Narod bira nasljednike komunističkih elita koji imaju zadatak zataškati zločine svojih predaka. Dok su oni na vlasti, istina ostaje zakopana,” zaključuje.
Početak ili još jedan pokušaj zaborava?
Ekshumacije u Novom Marofu, unatoč simboličnoj važnosti, otvaraju više pitanja nego što daju odgovora. Je li riječ o ozbiljnom državnom zaokretu prema suočavanju s mračnim dijelovima prošlosti, ili tek o kratkotrajnom političkom potezu bez stvarne volje i resursa?
Jedno je sigurno: posmrtni ostaci 36 nepoznatih osoba sada imaju šansu dobiti ime, priču i mir. No, tisuće njih još uvijek čekaju ispod šutnje – pod zemljom.
Za neke su to “kosti iz prošlosti”. Za druge – rana koja nikad nije zatvorena.