Marko Milanović Litre oštro je na Facebooku napao novi zakonski prijedlog platforme Možemo, pitajući roditelje žele li doista da im djecu odgaja “politička sekta” umjesto njih samih. Saborski zastupnik tvrdi kako se pod krinkom digitalne zaštite krije opasan pokušaj državnog zadiranja u obitelj i roditeljsku odgovornost. Poručio je kako progresivne politike ljevice ne smiju postati vrhovni odgojitelj društva, pogotovo kada je riječ o najmlađima i njihovoj privatnosti.
Želim li da mi Možemo preodgaja djecu?
Iskreno Vas pitam želimte li da Možemo, politička sekta koja se predstavlja kao progresivna i liberalna, donosi zakone kojima će odgajati, odnosno preodgajati našu djecu?
Govorimo o istoj toj ekipi koja je pokušava normalizirati kartice “seksalice” za djecu, koja više ne može izgovoriti jednostavnu biološku činjenicu da žene menstruiraju, nego govori o “osobama koje menstruiraju”. Govorimo o komesarijatu koja milijunima javnog novca financira ideološki podobne udruge, dok drugima s visoka drži moralne lekcije o navodnom ortačkom kapitalizmu.
No po običaju kada je pitanje “njihovih”, naravno, to nije problem. Problem je uvijek tuđi novac, tuđa obitelj, tuđi svjetonazor. O sekti koja želi postavljati spomenike Karlu Marxu, zabranjivati imena ulica u Zagrebu, uvesti rodnu ideologiju u vrtiće, zabraniti HOS, zabraniti pjevanje pjesama koje nisu dostojne njihovih kriterija…
I sada, ti isti ljudi dolaze s idejom da će zakonom “štititi djecu” tako da će regulirati kako, kada i pod kojim uvjetima moje dijete smije koristiti društvene mreže. Ne ja. Ne njegova majka. Nego sustav, platforma, država i politička stranka koja se ponaša kao da je vrhovni odgojitelj društva.
Kao otac dvojice dječaka vrlo dobro znam da društvene mreže nose rizike. Znam i da je roditeljstvo zahtjevno, ponekad teško i bez gotovih rješenja. Ali jedno znam sigurno: odgovornost za moju djecu nije na Možemo, nije na ministarstvu i nije na algoritmu. Odgovornost je na meni i njihovoj majci.
Možemo su zabranitelji. To je njihova konstanta i to je svima, nadam se jasno. Jeidni problem je što su dovoljno vješti da zabrane prodaju kao brigu, nadzor kao zaštitu, a ideološko uplitanje kao progres. Predstavljaju se kao liberali, a rade sve suprotno od slobode. Dok govore o pravima, sustavno potkopavaju roditelje. Dok govore o zaštiti djece, zapravo grade model u kojem država ulazi u obitelj na mala vrata.
Ovaj njihov prijedlog zakona o digitalnoj zaštiti djece je još jedan korak prema društvu u kojem politički aktivisti i sektaši misle da znaju bolje od roditelja. A to nije napredak nego čisti paternalizam. Takve politike su njihov habitus.
S obzirom na djelovanje Možemo u javnom prostoru i podršku koju imaju dalo bi se zaključiti da je zdrav razum postao iznimka, a ne pravilo.