U modernom dobu društvenih medija i mobilnih komunikacija, ljudi nikada nisu bili više povezani međusobno. No, usprkos tome, usamljenost je često prisutan i često štetan osjećaj. Kada samoća prelazi u osjećaje usamljenosti? Prema novom istraživanju, samački trenuci i usamljenost puno manje su povezani nego što biste mogli pretpostaviti.
“Učimo sve više o važnosti društvenih veza za ljudsko zdravlje, i čini se da su usamljenost i izolacija povezani, ali različiti koncepti”, izjavio je David Sbarra sa Sveučilišta u Arizoni.
Prva stvar koju je trebalo učiniti, kako je objasnio koautor Matthias Mehl, bilo je razviti pouzdanu metriku koliko vremena ljudi provode sami.
Tim je koristio metodu koju je Mehl već razvio, snimajući 30-sekundne audio zapise od sudionika svakih 12 minuta pomoću aplikacije na pametnim telefonima, prenosi IFLScience.
“Na primjer, znamo je li osoba na telefonu, vozi, gleda televiziju ili je u interakciji s partnerom ili strancem”, rekao je Mehl.
U istraživanju je sudjelovalo više od 400 osoba različite dobi, od 24 do 90 godina, a aplikacija je bila aktivna između dva i šest dana za svaku osobu.
Kada su podaci analizirani, počeo se nazirati jasan trend povezan s dobi. Mehl je objasnio da se za mlađe ljude usamljenost i samoća smatraju potpuno različitim fenomenima. Međutim, za starije odrasle osobe postoji mnogo jasnija povezanost između ta dva pojma.
“Među odraslima starijim od 68 godina, otkrili smo da je usamljenost snažno povezana s društvenom izolacijom”, rekao je Sbarra. U ovoj skupini postojalo je preklapanje od otprilike 25 posto između usamljenosti i samoće. Ovo je u oštroj suprotnosti s rezultatom za cijelu skupinu sudionika, koji je pokazao preklapanje od samo 3 posto.
Jedna teorija je da stariji ljudi često imaju manje, ali dublje društvene odnose pa gubitak tih veza ima značajniji utjecaj na njihovo blagostanje, što dovodi do usamljenosti.
Nasuprot tome, mlađi odrasli često se druže iz različitih razloga i ne povezuju nužno prisutnost drugih ljudi s duboko značajnim društvenim iskustvom.
Iako su ljudi u prosjeku provodili 66 posto vremena sami, istraživači su otkrili da su oni koji su ovu brojku podigli iznad 75 posto najskloniji osjećanju usamljenosti.
Međutim, također su primijećeni blago povišeni nivoi usamljenosti kod onih koji su najmanje vremena provodili sami, što može biti iznenađujuće.
Iako nije bilo moguće izvesti definitivne zaključke iz podataka, autori su sugerirali da bi to moglo biti zbog toga što osobe koje jako osjećaju usamljenost traže više društvenih interakcija kako bi je ublažile.
Usamljenost i izolacija su opisani od mnogih kao “smrtonosni”, i što više znanstvenici saznaju o tom problemu, to će se bolje moći suočiti s njim. No, zanimljivo je saznanje da biti sam i osjećati se usamljenim, dvije stvari koje biste mogli pretpostaviti da idu ruku pod ruku, nisu uvijek toliko povezane koliko se čini.