Hrvatska je danas, 18. studenoga, ponovno stala u tišini, skršena ponosom i preplavljena bolom. Naša Škabrnja, uz Vukovar, nije samo mjesto stradanja, već je OLTAR DOMOVINE, na kojem je prije 34 godine položena žrtva koja nas je obvezala na vječnu slobodu.
Nema riječi koje mogu opisati horor 1991. godine. Riječi ratnog zapovjednika Marka Miljanića vrište iz tame prošlosti, svjedočeći o nepojmljivim zločinima: “Ovdje, na mjestu na kojem sada stojimo, moj je vojnik bio mučen živ, rezali su mu uši, klali ga. To je promatralo dvadesetak žena iz Škabrnje koje su tada bile zarobljene.” Ovo nije samo sjećanje; to je vječna optužnica protiv onih koji su u ime bolesne ideologije pogazili svaku ljudskost.
Zavjet Pravde: Tražimo Naše Nestale!
Državni vrh, u jedinstvu s 20.000 hodočasnika, položio je vijence, ali je poslana i UDARNA PORUKA PRAVDE.
Ministar pravosuđa, Damir Habijan, naglasio je suštinu našeg neizmirenog duga: “Dok i posljednju nestalu osobu ne pronađemo, ne može biti mira.” Nema mira, jer je u Hrvatskoj još uvijek 1740 obitelji koje čekaju istinu!
Ministar je potvrdio da su zločini u Škabrnji “slika poraza čovječanstva” i da iako kazna ne može vratiti živote, Hrvatska ne smije odustati od traženja pravde.
Procesuiranje 69 aktualnih postupaka za ratne zločine i 7 novopokrenutih ove godine snažna je poruka, ali zahtjev za punom suradnjom sa Srbijom ostaje naša moralna dužnost.
Budućnost Izgrađena na Žrtvi
Iako bolne, komemoracije su i putokaz: ministri Butković i Šipić s ponosom su istaknuli “Kolonu sjećanja” ispunjenu mladima. Jer, sloboda nije darovana, ona je izvojevana u muci, a prijenos sjećanja na nove generacije jedini je smisao komemoriranja.
“Hrvatska danas, 34 godine nakon tragedije, gradi bolje, tolerantnije i sigurnije društvo,” poručio je Butković.
Žrtva 55 ubijenih civila i 25 poginulih branitelja Škabrnje temelj je te budućnosti. I dok se u Škabrnji danas grade novi vrtići i rađaju djeca, simbolizirajući pobjedu života nad smrću, mi ne zaboravljamo.
Nacionalnoplus/Hina