Vrijeme kada je fiksni radni stol u uredu bio jedino mjerilo produktivnosti polako, ali sigurno, postaje stvar prošlosti. Hrvatski radnici više ne sanjaju samo o većim plaćama, već o nečemu što novac teško može kupiti – vremenu i fleksibilnosti. Prema najnovijim podacima koje prenosi portal MojPosao, tradicionalni model rada doživljava tektonski poremećaj, a zahtjevi zaposlenika postaju sve glasniji i konkretniji.
Kraj „uredskog robovanja“?
Rezultati ankete koju je provela Alma Career Croatia prilično su radikalni: nevjerojatnih 87 posto ispitanika smatra da bi država trebala zakonski intervenirati i omogućiti rad na daljinu barem dva dana u tjednu, naravno, tamo gdje narav posla to dopušta.
Ono što je nekada bio „benefit“ za rijetke sretnike u IT sektoru, danas je postao opći standard. Radnici tvrde da su kod kuće ne samo zadovoljniji, već i produktivniji, dok poslodavcima serviraju i pragmatičan argument – manji troškovi zakupa ureda, manji računi za režije i manje habanje opreme.
Australija kao uzor, četverodnevni tjedan kao rješenje
Dok se u Australiji već ozbiljno pripremaju zakoni koji bi radnicima jamčili „pravo na daljinu“, u Hrvatskoj se otvara i pitanje pravednosti. Što je s onima koji svoj posao ne mogu ponijeti kući? Kao logičan odgovor nameće se četverodnevni radni tjedan. Ideja je jednostavna: ako ne možeš raditi s kauča, radi manje dana za istu plaću.
Trendovi u brojkama:
66% muškaraca i 60% žena u Hrvatskoj već koristi neki oblik fleksibilnog rada.
Klizno radno vrijeme i rad od kuće najpopularniji su alati za „preživljavanje“ privatnih i poslovnih obveza.
Jesu li skeptici u pravu?
Ipak, nije sve tako idilično. Oko 11 posto ispitanika drži se liberalnog stava – podržavaju model, ali ne žele da im država „kroji kapu“. Smatraju da su dogovori unutar četiri zida tvrtke bolji od krutih zakonskih okvira.
Najmanja skupina, tek 2 posto skeptika, upozorava na opasnu zamku: stvaranje radnika prvog i drugog reda. Strahuju da bi masovni odlazak u „kućne urede“ mogao produbiti jaz između onih koji rade u toplini doma i onih koji, primjerice, u pogonima ili trgovinama moraju biti fizički prisutni.
Poruka koju je teško ignorirati
Iako je u ovoj anketi sudjelovalo oko 500 ispitanika, trend je kristalno jasan. Tržište rada više nije jednosmjerna ulica u kojoj poslodavac postavlja sve uvjete. Moderni radnik traži balans, a rad na daljinu i fleksibilnost više nisu „lijepi bonus“ – postali su uvjet bez kojeg se ne potpisuje ugovor.
Država je na potezu: hoćemo li čekati da nas pretekne ostatak svijeta ili ćemo prvi prepoznati da sretan radnik ne mora nužno sjediti u uredu?
Nacionalnoplus