Što se događa? U Hrvatskoj godišnje nestaju tisuće ljudi. Brojke u zadnje vrijeme rastu

Screenshot/Pixabay

Analizirali smo broj prijavljenih nestanaka i razloge zbog kojih ljudi u Hrvatskoj najčešće odluče otići bez traga.

Dječak nestao u Španskom. Potraga za 19-godišnjakom koji je zadnji put viđen na autocesti. Nestao muškarac u Zagori. Treći dan potrage za nestalom osobom na području Virovitice. Mladi Hrvat biciklom ušao u Srbiju, gubi mu se svaki trag. Maloljetnica nestala kod Šibenika. Pronađen 66-godišnjak koji se danas udaljio s adrese prebivališta. Nestala žena (35) iz Zagreba pronađena mrtva….

To su samo neki od naslova objavljeni posljednjih dana zbog nastanka brojnih osoba. Neke od ovih priča imale su sretan, a neke tragičan kraj. To isto potvrđuje i statistika Ministarstva unutarnjih poslova koje smo pitali je li situacija s brojem nestalih postala zabrinjavajuća.

Evo što kaže MUP-ova statistika

Tijekom 2021. prijavljeno je 1.930 nestanaka osoba, dok je lani bilo 2.523 nestanka. Ove godine, do sada, već je prijavljen nestanak 2.360 ljudi. Trenutno se traga za 2.845 osoba čiji se podaci nalaze na web stranici NENO.

Potvrđeno je to za N1 iz Ministarstva unutarnjih poslova koje objašnjava da se nestalom osobom smatra svaka ona osoba koja se udaljila iz svog uobičajenog okruženja, mjesta prebivališta ili boravišta, i to protivno svojoj volji ili u skladu sa svojom voljom.

“Nestalim smatramo svakog onog čiji je nestanak kao takav prijavljen policiji”, dodaju iz MUP-a opisujući kako prema dosadašnjoj policijskoj praksi znatan dio ljudi nestaje dragovoljno iz različitih razloga kao što su: bijeg od obitelji, supružnika, zbog narušenih obiteljskih ili partnerskih odnosa, zbog financijskih problema i dugova pa sve do uzimanja novog identiteta.

Zašto sve ljudi odlučuju nestati?

Osim toga, objašnjavaju iz MUP-a, ljudi nestaju i zbog duševnih oboljenja, dok su neki žrtve prirodnih nepogoda, nesreća kod planinarenja, alpinizma, ronjenja, ribarenja, speleoloških poduhvata, lova i slično.

“Dio osoba počini samoubojstvo na teško dostupnim i pristupačnim mjestima pa ih je teško ili nemoguće pronaći. Neki postaju žrtvama kaznenih djela – ubojstava, trgovanja ljudima, trgovina ljudskim organima, otmice, zlostavljanja”, opisuju nam dalje s kakvim se sve slučajevima susreću u rješavanju nestanaka.

Ipak, najčešće bježe djeca iz odgojnih ustanova ili pak bolesnici iz zdravstvenih, posebno psihijatrijskih ustanova. Tu su, zatim, odlasci s ciljem počinjenja samoubojstva, te nesreće.

Djeca bježe zbog avanture, problema…

“Kad su u pitanju djeca i maloljetne osobe, razlozi nestanka su različiti. Ukoliko se maloljetna osoba udalji iz obiteljskog doma najčešći razlozi su avanturizam, skitnja i prosjačenje, problemi u obitelji odnosno neposlušnost roditeljima, mladenački bunt, neuspjeh u školi, nesretne ljubavi ili bolest”, navode nam stručnjaci iz MUP-a.

Iz odgojnih ustanova maloljetnici bježe jer se ne mogu prilagoditi, žele izbjeći odgojne mjere i autoritete. Nerijetko odlaze i kako bi činili kaznena djela ili pak potpadnu pod utjecaj vršnjaka.

“Bitno je naglasiti da je nestanak osobe potrebno odmah prijaviti policiji, odnosno u najbližu policijsku postaju. Za naglasiti je i kako za prijavu nestanka osobe nije potrebno čekati protek određenog vremena, na primjer 24 sata i slično. Upravo odgađanje prijave nestanka može biti presudno za uspješnost traganja”, savjetuju iz policije.

Kako prijaviti nestanak neke osobe?

Nestanak osobe može prijaviti svatko tko dozna za nestanak, odnosno ako brine za život i zdravlje te osobe. “Kad su u pitanju djeca i maloljetnici prijavu o nestanku podnosi roditelj, zakonski zastupnik ili skrbnik. Policija u svim slučajevima žurno raspisuje objave i dijeli fotografije nestalih osoba, surađuje s obiteljima i prijateljima u cilju što bržeg pronalaska nestale osobe”, uvjeravaju iz MUP-a.

Na pitanje nestaje li više muškaraca ili žena, te koliki je udio nestalih maloljetnika policija ne otkriva, jer, tvrde da na taj način uopće ne vode statistiku. Nemaju ni podatak koliko potraga završi sretnim ishodom, a koliko nestalih se nikada ne pronađe.

Ana Raić/N1.

Podijeli objavu