Dok se prašina nakon koncerata Marka Perkovića Thompsona u Širokom Brijegu još nije pošteno ni slegla, politički odjeci stigli su do Banje Luke. Narodna skupština Republike Srpske (NSRS) zakazala je za 17. ožujka posebnu sjednicu s jednim ciljem: donošenjem rezolucije o zabrani veličanja Nezavisne Države Hrvatske (NDH) te nacističkih i ustaških simbola. Ipak, iza deklarativne borbe protiv fašizma krije se duboko podijeljena politička scena i pokušaj redefiniranja povijesnih narativa.
Tri prijedloga, jedan neprijatelj
Pred zastupnicima će se naći čak tri verzije dokumenta. Inicijativa je krenula od oporbenog SDS-a, koji je nakon incidenata u Širokom Brijegu — gdje je dio publike uzvikivao ustaške pozdrave — zatražio da se Thompson i gradonačelnik Širokog, Ivo Pavković, proglase personama non grata.
„Ovo nije upereno protiv hrvatske države, već protiv veličanja NDH“, poručio je Ognjen Bodiroga (SDS), dok je gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković otišao korak dalje, predlažući zatvorske kazne od minimalno šest mjeseci za isticanje fašističkih simbola.
S druge strane, Dodikov SNSD odbio je izvorni prijedlog kao „manjkav“. Njihova verzija širi kontekst, tvrdeći da su stradanja Srba u Domovinskom ratu zapravo nastavak genocida započetog 1941. godine, čime se dnevna politika neraskidivo veže uz povijesnu traumu.
Selektivno pamćenje: Što je s četnicima?
Iako se rezolucije natječu u oštrini osude ustaštva, jedna tema ostaje u dubokoj sjeni — četnički pokret. Paradoks je očit: isti političari koji traže zabranu ustaških simbola, godinama aktivno rade na rehabilitaciji četništva, nazivajući ga „drugim oslobodilačkim pokretom“.
Predsjednik parlamenta Nenad Stevandić pokušava pomiriti tri struje u jedan jedinstveni tekst, tvrdeći da ovo nije „stranačka tema“. Međutim, ostaje pitanje kako će dokument proći međunarodnu i regionalnu recenziju ako se u njemu, uz opravdanu osudu ustaštva, nastavi provlačiti afirmacija drugih kolaboracionističkih pokreta iz Drugog svjetskog rata.
Dok se čeka konačni tekst rezolucije, jasno je da je Thompson postao tek katalizator za dublje unutarnje procese u RS-u: učvršćivanje nacionalnog identiteta kroz prizmu žrtve i stalno odmjeravanje snaga između vlasti i oporbe uoči budućih izbornih ciklusa.
Nacionalnoplus