Turizam treba 65.000 sezonaca, a domaćih je tek oko 15 tisuća

Dok se turistički sektor priprema za još jednu ljetnu sezonu, pred poslodavcima je isti izazov koji iz godine u godinu postaje sve izraženiji – kako pronaći dovoljno radnika za vrhunac turističke potražnje.

Procjene govore da će hrvatskom turizmu ove godine trebati oko 65 tisuća sezonskih radnika, no domaće tržište rada može osigurati tek četvrtinu potrebne radne snage. Sve ostalo morat će nadoknaditi strani radnici.

Sezona je pred vratima, ali brojni čimbenici i dalje unose neizvjesnost. Razvoj situacije na Bliskom istoku, kretanje cijena energenata te mogući novi val poskupljenja mogli bi značajno utjecati na turističke rezultate. Unatoč tome, pripreme na terenu već su u punom jeku, a glavni fokus sada je na osiguravanju radne snage – i stalne i sezonske.

Prema procjenama turističkog sektora, potreba za sezoncima ostala je na razini prošlogodišnje – oko 65 tisuća radnika. Od toga bi približno 15 tisuća trebali biti domaći sezonci, dok će oko 50 tisuća radnih mjesta popuniti radnici iz inozemstva.

Direktor Hrvatske udruge turizma Veljko Ostojić potvrđuje da su te brojke i dalje realne te ističe kako su velike hotelske kuće već dobrim dijelom osigurale potreban kadar.

Posebno važnu ulogu pritom imaju tzv. povratnici – radnici koji su i prošle godine odradili sezonu u istim kompanijama i sada se vraćaju. Prema procjenama, takvih je između 30 i 40 posto među sezonskom radnom snagom, što poslodavcima donosi određenu sigurnost u planiranju.

Domaćih radnika sve manje

Dok poslodavci uspijevaju popuniti potrebe, zabrinjava trend pada broja domaćih sezonaca. Prošle je godine, posredovanjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u sezoni radilo nešto više od 13 i pol tisuća domaćih radnika. Istodobno, potražnja je bila znatno veća – poslodavci su preko HZZ-a tražili još oko pet tisuća ljudi više.

Riječ je o nastavku dugogodišnjeg pada domaće sezonske radne snage. Prije desetak godina, u razdoblju visoke nezaposlenosti, na Jadranu je sezonski radilo više od 40 tisuća domaćih radnika godišnje. Vrhunac je zabilježen 2015. kada ih je bilo više od 41 tisuće. Danas je taj broj gotovo trostruko manji.

Razlozi su višestruki – rast zaposlenosti na domaćem tržištu rada, iseljavanje radno sposobnog stanovništva te sve veći uvoz radne snage iz trećih zemalja. Turizam, kao jedna od najvažnijih gospodarskih grana, tako postaje sve ovisniji o stranim radnicima.

Stranci postaju oslonac turističke sezone

Iako u sektoru naglašavaju da domaći radnici moraju ostati nositelji kvalitete usluge, praksa pokazuje da bez stranih radnika turistička sezona više nije održiva. Prema procjenama, oko 60 posto ukupne radne snage u turizmu – uključujući stalno zaposlene i sezonce – i dalje čine domaći radnici, dok preostalih 40 posto otpada na strance.

Najveći dio stranih radnika dolazi iz zemalja regije, koje i dalje predstavljaju prirodni bazen radne snage zbog geografske blizine i sličnosti jezika. No sve veći broj sezonaca stiže i iz udaljenijih zemalja poput Filipina, Indije i Nepala. Upravo ti radnici posljednjih godina postaju ključni za funkcioniranje hotelskog i ugostiteljskog sektora tijekom ljetnih mjeseci.

Takva struktura pokazuje da domaće tržište rada više ne može zadovoljiti potrebe turizma, osobito u vrhuncu sezone. Poslodavci se zato sve ranije okreću uvozu radne snage kako bi osigurali kontinuitet poslovanja.

Sezona ovisi o radnicima, ali i o globalnim okolnostima

Iako turistički sektor očekuje stabilnu sezonu, konačan rezultat neće ovisiti samo o broju dostupnih radnika. Geopolitička nestabilnost, rast troškova energenata i opća neizvjesnost na međunarodnom tržištu i dalje predstavljaju ozbiljan rizik.

No jedno je već sada jasno – bez stranih radnika hrvatski turizam ove godine ne bi mogao odraditi sezonu. Dok broj domaćih sezonaca nastavlja padati, hoteli i restorani sve više ovise o radnicima iz inozemstva.

Pitanje tko će posluživati goste više nije tek kadrovski problem, nego jedan od ključnih izazova održivosti hrvatskog turizma.