Pobjeda Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima bila je u potpunosti očekivana i svako iznenađenje predstavljalo bi lošu percepciju političkih odnosa i same političke klime.
Međutim, ono što je uistinu bilo iznenađujuće je visok postotak glasova koje je Milanović dobio, tako da se činilo da izbori završavaju već u prvom krugu, što bi bio u osnovi bilo dobro, jer s tolikom razlikom u broju glasova i habitusom samog Primorca ponovni izlazak u 2. krug predstavlja samo izbornu trakavicu.
Svaka analiza ovakvog izbornog debakla o kojoj je HDZ u izbornoj noći govorio, uz potpuno nerealno očekivanje neke promjene u glasovima, čini se također izlišnom jer je samim izborom Dragana Primorca za kandidata bilo jasno da isti ne može polučiti dobre rezultate.
Ako i maknemo ovu postavku krivog izbora kandidata sama retorika i nastup Dragana Primorca poprilično su izgledali iritantno- odvojen od glasača, s dojmom emotivne „osakaćenosti”, ponavljajućim i dosadnim frazama, u odnosu na svijet u kojem živi bez doživljaja smog sebe i gardom – ja sam taj koji ću prosvijetliti čovječanstvo pa tako i Hrvatsku.
Inovativnost, kreativnost, motivacija koju birači danas očekuju i koja se očekuje od čovjeka koji ima svjetsku reputaciju ( ili samo ostavlja dojam), ne samo u znanstvenim krugovima u potpunosti je zakazala.
Može li takav Primorac donijeti nešto novo u 2. krugu pa i uz najbolji PR?
Ne može! Šteta je već nanesena i svako strateško planirana komunikacija više neće pasti na plodno tlo.
Poraz Primorca leži u činjenici da je dio HDZ-ovih glasača glasao za Milanovića. Ako se pogledaju izborna mjesta koja su uvijek bila HDZ-ova utvrda, u potpunosti je jasno što se dogodilo, kao što je jasno da HDZ ima ozbiljnih problema unutar svojih redova.
S druge strane HDZ bi trebao prihvatiti činjenicu da su, unatoč pobjedi na parlamentarnim izborima sve manje omiljeni u javnosti i da birači nisu htjeli dopustiti da poluge vlasti drži i premijer i predsjednik iz HDZ-a.
U cijeloj ovoj priči izbornog debakla HDZ-a i Primorca esencijalno je zapravo pitanje – zašto je Plenković izabrao Primorca za kandidata.
Teško je povjerovati da nije bio svjestan izbornih posljedica, no i ta opcija je moguća ako uključimo taštinu koja zamagljuje vid i ne podnosi bilo kakvu kritiku.
Ako je i bio svjestan, tada preostaju i drugi scenariji. U prvom Andrej Plenković nije bio dovoljno informiran o Primorcu, u drugom mu je, možda i odgovarala pobjeda Zorana Milanovića koji je ideološki blizak mnogim članovima iz HDZ-a.
