U Hrvatskoj, zemlji gdje se ljubav prema tradiciji često mjeri količinom mesa na ražnju, događa se tiha, ali bolna kulturološka i ekonomska promjena. Miris pečene janjetine i odojka, koji je desetljećima bio neizostavan dekor pučkih veselica, crkvenih godova, svadbi i neformalnih druženja na otvorenom, polako nestaje s jelovnika prosječnog građana. Ono što je nekada bio standardni, pristupačni užitak “za mase”, danas je postalo luksuzni artikl, „neslužbeni barometar inflacije“ koji sije paniku među kupcima i potiče žustre rasprave o socijalnoj pravdi.
Šok na cjeniku: Janjetina 45€, odojak 35€ – po kilogramu!
Dramatičan skok cijena na terenu, izvan blještavila skupih restorana, ogolila je viralna objava cjenika na hrvatskom Subredditu. Fotografija, snimljena na jednom od brojnih improviziranih štandova s pečenjem, postala je digitalni spomenik skupoći. Kilogram pečene janjetine od 45,00 € i odojka od 35,00 € posjetitelje je ostavio u nevjerici. Za mnoge, te brojke nisu samo statistika, već izravan udar na kućni budžet i tradiciju.
„Usporedbe radi, te cijene opasno konkuriraju, pa čak i nadmašuju, cijene u specijaliziranim pečenjarama i restoranima u Zagrebu“, komentirao je jedan ogorčeni građanin. Pitanje koje se nameće je logično: kako je moguće da cijena obroka u improviziranim uvjetima, bez komfora restorana, dostigne takve astronomske visine?
Psihološki slom: „340 pokojnih kuna s kartonskog tanjura“
Gnjev građana nije usmjeren samo na golu brojku, već i na drastičan nesrazmjer između cijene i ponuđenog iskustva. Najbolnije točka rasprave je preračunavanje eura u bivšu valutu, kunu, koja za mnoge i dalje predstavlja stvarni barometar vrijednosti.
„Znači, kg janjetine, ajmo reći 50 dkg mesa, na stojećki, s kartonskog tanjura, na drvenoj klupici, dođe 340 pokojnih kuna… hrvatskih, naravno“, napisao je jedan korisnik na Reddit-u. Taj komentar sažeo je frustraciju tisuća ljudi koji smatraju da je iskustvo jela na otvorenom, koje se tradicionalno veže uz jednostavnost i pristupačnost, nepovratno izgubljeno. „Plaćaš luksuznu cijenu, a dobivaš minimalnu uslugu. To je bolesno i besramno“, dodao je drugi.
Ekonomska enigma: Tko profitira na ražnju?
Rasprava se, očekivano, podijelila u dva tabora. Kritičari cijene nazivaju „ratnim profiterstvom“, argumentirajući to činjenicom da kilogram žive vage janjeta u Slavoniji košta tek šest eura. S druge strane, dio građana, ali i samih ugostitelja, pokušava stati u obranu ugostiteljskog sektora. Podsjećaju na grubu matematičku računicu: pečenjem meso izgubi oko 30 posto mase, što u startu diže cijenu. Na to se nadovezuju visoki troškovi najma prostora na terenu, energenata (drvo, struja), radne snage koja radi u teškim uvjetima, te transporta. „Vjeruj da se neće obogatiti“, poručuju oni, no takva opravdanja teško dopiru do onih kojima je porcija mesa postala nedostižna.
Socijalni jaz: Meso za elitu, miris za ostale
No, najdublji trag ostavlja socijalna dimenzija ovog cjenovnog udara. Komentar koji je najbolje pogodio u srž promjene koju društvo doživljava glasi: „Nije to više za običan narod, nego za gospodu s dubokim džepom“. Ta rečenica razotkriva surovu realnost: tradicionalni pučki užici polako postaju privilegija bogatijih slojeva društva. Ironično je da se na manifestacijama, koje se često diče svojom povezanošću s narodom i tradicijom, kilogram pečenog mesa prodaje po cijeni koja je većini nedostižna. Poruka je jasna: ako nemaš novaca, tradicija više nije mjesto za tebe.
Cinizam situacije ide toliko daleko da neki smatraju kako oni koji si mogu priuštiti skupu mehanizaciju ili luksuzne automobile, imaju i za „mesinu od 50 eura“, zanemarujući pritom običnog čovjeka koji je na ovakva mjesta dolazio po dašak nostalgije i narodnog veselja.
Kraj jedne ere?
Iako se sporadično najavljuju mjere i kontrole, povjerenje građana je ozbiljno narušeno. Gubi se smisao povoljnije „narodne“ kupnje na otvorenom, jer su cijene postale praktički izjednačene s onima u gradu.
Hrvatsko društvo suočava se s pitanjem: hoće li miris pečenja u budućnosti za većinu biti samo daleka uspomena? Poruka ogorčenog dijela građana ugostiteljskom sektoru je kratka, jasna i prilično bolna: „Od mene će dobiti ravno nula, kao i ja od njih.“ Čini se da se era pristupačnog narodnog gušta na ražnju nepovratno bliži kraju.