Na mjesnom groblju u Borovu kod Vukovara jutros je počelo rušenje mauzoleja Vukašinu Šoškoćaninu – čovjeku koji je u svibnju 1991. zapovijedao skupinom koja je u tadašnjem Borovu Selu počinila krvavi masakr nad 12 hrvatskih policajaca. Trideset i četiri godine nakon toga zločina, simbol agresije koji je prkosno stajao usred hrvatskog sela konačno odlazi u – povijest.
Rušenje se događa nakon što je Hrvatski sabor usvojio izmjene Zakona o grobljima, kojima se nalaže uklanjanje svih spomenika, obilježja i natpisa koji veličaju agresiju na Republiku Hrvatsku. Odluka je, čini se, naišla na brzu i odlučnu provedbu upravo u Borovu – mjestu koje je u kolektivnoj hrvatskoj svijesti ostalo zapamćeno po jednom od prvih i najstrašnijih zločina Domovinskog rata.
Vukašin Šoškoćanin bio je zapovjednik tzv. obrane Borova Sela, a odgovornost za ubojstva 12 pripadnika vinkovačke specijalne policije nikada nije procesuirana jer se Šoškoćanin, nedugo nakon masakra, “utopio” u Dunavu pod još uvijek nejasnim okolnostima.
Na groblju u Borovu godinama je stajao njegov raskošni mauzolej – spomenik koji je, umjesto pijeteta, vrijeđao uspomenu na žrtve. Još ranije s njega je uklonjena ploča na kojoj je Šoškoćanin slavljen kao “zapovjednik obrane Borova Sela”, dok je 1991. u Belom Manastiru čak bio proglašen “narodnim herojem” na velikosrpskoj skupštini.
Sada, s rušenjem njegova mauzoleja, simbolički nestaje i posljednji trag otvorenog prkosa hrvatskoj državi u Borovu.
Nakon tri desetljeća šutnje, država je konačno poslala jasnu poruku: nema mjesta slavljenju onih koji su ubijali Hrvatsku.