Uoči velikih priprema za Svjetsko prvenstvo u Americi, Zlatko Dalić još je jednom pokazao da ulogu izbornika ne doživljava samo kao posao, već kao neprestanu obranu hrvatskog identiteta i sportskog ponosa. Njegov se pogled na sport proteže daleko izvan granica nogometnog igrališta, što je postalo kristalno jasno kada je povukao paralelu s uspjehom hrvatskih rukometaša.
Dalić u njihovoj borbi prepoznaje identičan obrazac kroz koji su prošli i Vatreni – borbu protiv sustava koji ih ne cijeni dovoljno. On smatra kako velike sportske sile podsvjesno priželjkuju da male nacije poput Hrvatske nestanu s mape, ali da upravo taj pritisak, izražen kroz loš smještaj ili neadekvatan tretman institucija, kod naših sportaša budi onaj sveti inat koji ih čini nezaustavljivima.
Zanimljiv je i njegov osvrt na status domaćeg stručnjaka u odnosu na stranca. Iako je uputio iskrene čestitke Daguru Sigurðssonu na hrabrosti, Dalić je s dozom gorčine podsjetio na dvostruka mjerila koja vladaju u našem društvu. Istaknuo je kako je on sam godinama bojkotirao Fifin izbor za najboljeg nogometaša, boreći se za dostojanstvo svojih igrača, ali umjesto podrške, tada je dobivao kritike da takvim činom samo šteti sebi i savezu. Danas, kada stranac povuče sličan potez, javnost ga slavi, što Dalić vidi kao još jedan dokaz da se domaći uspjeh i autentičnost često teže praštaju nego tuđi.
Kada je riječ o sportskom dijelu i slaganju momčadi za američku kampanju, najveću brigu trenutno zadaje Joško Gvardiol. Izbornik ne krije da bi petomjesečno izbivanje s terena moglo biti golem hendikep. Iako je Joško neizostavni dio sustava, Dalić priznaje da će biti “dosta knap” dovesti ga u optimalnu formu.
Problem nije samo u kondiciji, već u nedostatku natjecateljskog ritma koji je za turnir takvog kalibra presudan. Ipak, on se nada da će barem zdravstveni bilten biti povoljan, jer bi Joškova prisutnost, čak i ako nije na svom vrhuncu, značila golemo psihološko ojačanje za cijelu momčad.
Uz obranu, u fokusu su i napadači. Dalić je pojasnio svoje ranije izjave o potrebi za novom “špicom”, naglašavajući da time nije želio umanjiti vrijednost igrača poput Muse ili Budimira. Njegova vizija za utakmice protiv velikana, kao što je Engleska, zahtijeva raznovrsnost.
On traži napadača koji se ne oslanja samo na skok i igru u šesnaestercu, već igrača tranzicije koji može pobjeći obrani i iskoristiti prostor u kontranapadima. Pratit će se forma Igora Matanovića, čiji ga je uspon u Freiburgu obradovao, ali i povratak Brune Petkovića, jer je za uspjeh na Svjetskom prvenstvu nužno imati više rješenja za različite taktičke scenarije.
Naposljetku, Dalić se odlučio obračunati i s onim što ga najviše pogađa – napadima na privatni život i njegovu obitelj. Posljednjih osam godina na klupi reprezentacije naučilo ga je da je meta raznih zavisti, ali najnovije glasine koje se šire anonimnim kanalima društvenih mreža opisao je kao dno ljudske zločestoće.
Iako priznaje da ga kao čovjeka peče svaka nepravda, izbornik poručuje da su takvi pokušaji destabilizacije uzaludni. On snagu crpi iz vjere i jedinstva svoje obitelji, koja mu je ostala čvrst oslonac u svim burama. Dalić je zaključio kako ga nikakve laži neće skrenuti s puta niti ga natjerati da odustane od vrijednosti koje zastupa, uvjeren da će vrijeme, kao i uvijek, pokazati pravu istinu.