Piše: Dražen Prša
Ponekad se povijest ne piše perom, nego objektivom. U tom malom staklenom krugu kamere stane cijeli svijet – patnja, hrabrost, nada. Gordan Lederer znao je da kamera ne laže. I zato je svaki kadar snimao kao da je posljednji, jer je znao da će možda i biti.
Rođen u Zagrebu 21. travnja 1958., Gordan je bio čovjek nemirnog duha – snimatelj, fotograf, arheolog. Njegove ruke držale su kameru s istim poštovanjem s kojim bi netko držao relikviju. Početkom 1991. godine, dok su se u Iraku dizali dimnjaci rata, on je snimao njihove siluete. No kad se vratio kući, rat mu je došao na prag.
Od Knina do Vukovara, od prvih hitaca u Pakracu do rovova Banovine, bio je tamo gdje su pucnji glasniji od riječi. U srpnju 1991., nakon Slovenije, otišao je na Banovinu. Snimao je rame uz rame s gardistima, ne skrivajući se iza titule „novinar“, nego stojeći uz njih, kao dio iste priče.
I onda – 10. kolovoza, Čukur brdo. Sunce je probijalo oblake, a ispod njih, u optici njegove kamere, kretali su se hrvatski izviđači. Jedan kadar, dva, tri… i onda – bljesak. Metak. Ne samo u čovjeka, nego u ono što je vidio, u istinu koju je nosio svijetu. Snajperist iz Siska, Milan Zorić, poslije će se hladno nasmiješiti u kadru srpske televizije.
Gordan je još disao kad su ga suborci dohvatili. I možda bi preživio, da general JNA Andrija Rašeta nije zabranio helikopterski prijevoz. Umjesto neba, putovao je cestom, satima, iskrvario prije nego što je stigao u bolnicu. Imao je 34 godine.
Njegove posljednje snimke, spojene u Banijska ratna praskozorja uz Brothers in Arms, danas su poput oporuke – ne samo Hrvatskoj, nego i svijetu. Svaki kadar u tom filmu nosi njegovu krv, njegov pogled, njegovu tišinu.
Na mjestu gdje je stao njegov kadar stoji “Slomljeni pejzaž” – staklo s ranom od metka. Kroz tu rupu gledamo mi, gledaju buduće generacije, gledaju svi koji žele znati što znači stati pred istinu i ne skrenuti pogled.
Gordan Lederer nije umro samo kao snimatelj. Umro je kao svjedok, ratnik kamere, čovjek koji je znao da istina ponekad stoji samo jedan kadar dalje od smrti.
Vječna mu hvala i slava.