U trenutku kada hrvatska i slovenska javnost napokon dobivaju uvid u potresne dokaze o poratnim likvidacijama, službeni kanali Radničke fronte (RF) postali su poligon za najprizemniji povijesni revizionizam. U svojoj objavi, koju ponosno nazivaju “ponavljanjem gradiva”, ova krajnje ljevica izravno je napala znanstvenu monografiju “Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji” autora prof. dr. sc. Mitje Ferenca i dr. sc. Uroša Košira.
Znanost protiv ideološkog sljepila
Iako knjiga donosi više od tisuću potresnih fotografija posmrtnih ostataka, osobnih predmeta, preciznih zemljovida i arheoloških nacrta, za Radničku frontu to su samo “manipulacije”. Posebno im smeta sam naslov knjige jer sugerira da su ubijeni bili – Hrvati.
“U tim grobištima ne nalaze se ‘Hrvati’ kao narod, nego pripadnici poraženih fašističkih formacija”, tvrde iz RF-a, pokušavajući metodom kolektivne krivnje opravdati masovna ubojstva bez suda i presude.
“U Hudoj jami nema žrtava” – Rečenica koja ledi krv u žilama
U onome što nazivaju svojom “Početnicom revizionizma”, Radnička fronta ide korak dalje u ponor neljudskosti. Njihove teze su jasne i zastrašujuće: negiranje statusa žrtve: Tvrde da u Hudoj jami nema nikakvih “žrtava”, već samo “ubijenih fašista”, zabrana dostojanstva: Poručuju da se nemamo što “u miru i s dostojanstvom” sjećati ubijenih, povlačeći crtu između povijesnog istraživanja i prava na grob, relativizacija načina egzekucije: Iako su svjedočanstva i forenzika ukazivali na užase živog zakapanja, RF hladno konstatira da “većina ima prostrijelne rane”, kao da to egzekuciju čini humanijom, monopol na hrvatstvo: Bešćutno tvrde da ustaše nisu bile hrvatska vojska, već su to bili isključivo partizani, dok su za civile, žene i djecu iznijeli tezu da su “većinom pušteni odmah nakon Bleiburga” – što povijesna vrela i masovne grobnice širom Slovenije zorno demantiraju.
U trenutku kada hrvatska i slovenska javnost napokon dobivaju uvid u potresne dokaze o poratnim likvidacijama, službeni kanali Radničke fronte (RF) postali su poligon za najprizemniji povijesni revizionizam. U svojoj objavi, koju ponosno nazivaju “ponavljanjem gradiva”, ova krajnje ljevica izravno je napala znanstvenu monografiju “Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji” autora prof. dr. sc. Mitje Ferenca i dr. sc. Uroša Košira.
U trenutku kada hrvatska i slovenska javnost napokon dobivaju uvid u potresne dokaze o poratnim likvidacijama, službeni kanali Radničke fronte
<iframe src=”https://www.facebook.com/plugins/post.php?href=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2FRadnickaFronta%2Fposts%2Fpfbid0TpLDTuFHpcpGbTkr3dAik7c7T6FZnmwsEYjh2Uuv9ABKzSLwQ7tt4RRq72DWYtw2l&show_text=true&width=500″ width=”500″ height=”706″ style=”border:none;overflow:hidden” scrolling=”no” frameborder=”0″ allowfullscreen=”true” allow=”autoplay; clipboard-write; encrypted-media; picture-in-picture; web-share”></iframe>
Istina koja “otvara oči”
Nasuprot agresivnoj retorici RF-a stoje riječi autora Mitje Ferenca, koji naglašava da je monografija doprinos civilizaciji koja mora znati odnos prema mrtvima. “Svaki čovjek zaslužuje imati ime i grob”, poručio je Ferenc, ističući da je cilj knjige otvoriti oči onima koji istinu još uvijek ne žele vidjeti.
Inicijator projekta Ante Žužul bio je još jasniji: mračne tajne skrivane u slovenskim šumama, na najvećem grobištu Hrvata, više se ne mogu braniti ideološkim floskulama. Ova knjiga, kako je istaknuto na predstavljanju, oduzima svaku osnovu svima koji osporavaju, prikrivaju ili relativiziraju jugoslavenske komunističke zločine.
Zaključak: Moralni izazov za potomke
Objava Radničke fronte nije samo politički stav; to je duboko zabrinjavajući pokušaj brisanja povijesti i dehumanizacije mrtvih. Dok znanost barata forenzikom i dokazima, RF barata mržnjom i ideološkim prezirom. Pitanje koje ostaje nakon ovakvog istupa nije hoće li istina pobijediti – jer ona je već na vidjelu – već koliko dugo će se u hrvatskom javnom prostoru tolerirati otvoreno slavljenje i opravdavanje zločinačkih metoda iz 1945. godine.
Istina koja “otvara oči”
Nasuprot agresivnoj retorici RF-a stoje riječi autora Mitje Ferenca, koji naglašava da je monografija doprinos civilizaciji koja mora znati odnos prema mrtvima. “Svaki čovjek zaslužuje imati ime i grob”, poručio je Ferenc, ističući da je cilj knjige otvoriti oči onima koji istinu još uvijek ne žele vidjeti.
Inicijator projekta Ante Žužul bio je još jasniji: mračne tajne skrivane u slovenskim šumama, na najvećem grobištu Hrvata, više se ne mogu braniti ideološkim floskulama. Ova knjiga, kako je istaknuto na predstavljanju, oduzima svaku osnovu svima koji osporavaju, prikrivaju ili relativiziraju jugoslavenske komunističke zločine.
Zaključak: Moralni izazov za potomke
Objava Radničke fronte nije samo politički stav; to je duboko zabrinjavajući pokušaj brisanja povijesti i dehumanizacije mrtvih. Dok znanost barata forenzikom i dokazima, RF barata mržnjom i ideološkim prezirom. Pitanje koje ostaje nakon ovakvog istupa nije hoće li istina pobijediti – jer ona je već na vidjelu – već koliko dugo će se u hrvatskom javnom prostoru tolerirati otvoreno slavljenje i opravdavanje zločinačkih metoda iz 1945. godine.
Nacionalnoplus